Savjeti za sigurno dopisivanje (i sigurne messaging aplikacije!)

Dating > Savjeti za sigurno dopisivanje (i sigurne messaging aplikacije!)

Click here: ※ Savjeti za sigurno dopisivanje (i sigurne messaging aplikacije!) ※ ♥ Savjeti za sigurno dopisivanje (i sigurne messaging aplikacije!)

Korisničko ime obično je jedna riječ duljine pet do osam znakova koja je javna i korisnik je slobodno može objaviti. Napravite sigurnosnu kopiju datoteke s digitalnim ID-om u slučaju da se izvorna izgubi ili ošteti. Podaci su na CD-ROM snimljeni samo s jedne strane i to u neprekinutoj spirali od središta prema rubu diska.

Podesite modul roditeljske kontrole. Dajte naziv svom digitalnom ID-u i stvorite lozinku koja sadrži najmanje šest znakova bez znakova interpunkcije i posebnih znakova. Ovo je preporucljivo kako bi sprijecili viruse i ostale malware da zaraze vase racunalo. Na jedan te isti priključni kabel mogu se pri- ključiti dva tvrda magnetska diska ulančiti, engl. IM kontrola trenutnog dopisivanja. Provjera 2D grafičkih ubrzivača samo Windows pojavljuje se samo ako hardver računala podržava 2D grafičko ubrzanje Kada je odabrano, omogućuje korištenje ubrzanja hardvera kada je otvoren prvi dokument.

Najčešće je riječ o pretvorbi u ljudski govor i glazbu. Za čitanje tako raštrkanih podataka računalu treba više vremena nego da su podaci pohra- njeni kao cjelina na jednom mjestu na tvrdom disku. Bez vanjskih poremećaja, bistabilni sklop trajno zauzima jedno od dva stabilna stanja. Obnovi sada - pokree trenutnu obnovu.

Acrobat_pro_9_koristenje.pdf - Ta akcija osigurava da programi za e-poštu i mrežni poslužitelji neće skratiti naziv datoteke i da će se PDF otvarati na očekivani način.

ECDL odobrena literatura European Computer Driving Licence Fondacija i ECDL zaštitni su znakovi Fondacije registrira- ni u Irskoj. Izdavač literature PRO-MIL d. Priručnik s ECDL oznakom može se koristiti za pripremu kandidata za polaga- nje ispita po ECDL programu. Fondacija i izdavač priručnika ne jamče da će korištenje priručnika s ECDL znakom osigurati uspješno polaganje ispita. Uporaba ECDL znaka jamči da je priručnik pro- vjeren i odobren od strane Fondacije te da njegov sadržaj i tekst udovoljava zahtjevima Fondacije. Za informacije o polaganju ECDL ispita obrati- te se ovlaštenim testnim centrima u Hrvatskoj, Hrvatskom informatičkom zboru www. Kandidati koji žele polagati ispit moraju imati ECDL indeks u koji se upisuju položeni moduli. Nakon svih položenih ispita HIZ će kandidatu izdati međunarodno priznatu diplomu. ECDL indeks može se dobiti u ovlaštenim ECDL testnim centrima. Ovaj udžbenik podržan je od Fondacije i HIZ-a za stjecanje znanja za dobivanje Europske računalne diplome Osnovni program - 7 modula Syllabus 5. Grundler, Gvozdanović, Ikica, Kos, Milijaš, Srnec, Širanović, Zvonarek ECDL 5. Nije dozvoljeno kopirati ili reproducirati ni jedan dio knjige u bilo kojem obliku bez prethodne pismene dozvole nakladnika. Sve o čemu smo pisali u ovoj knjizi, uspješno je primijenjeno na računalima, stoga ne snosimo nikakvu odgovornost za eventualnu štetu koja bi se mogla povezati s uputama iz knjige. Pojmovi za koje se zna da su zaštitni znakovi napisani su početnim velikim slovom. Nakladnik ne može provjeriti točnost niti želi utjecati na vjerodostojnost zaštitnih znakova. Naslov knjige: ECDL Windows 7, Office 2010 Autori: Darko Grundler Toma Gvozdanović Zoran Ikica Igor Kos Ljiljana Milijaš Tamara Srnec Željko Širanović Ljiljana Zvonarek Naklada: PRO-MIL d. Ilustracije: Zrinka Ostović Naslovnica: Nenad Milijaš, mag. Priprema za tisak: Radek Perši ISBN: 978-953-7156-34-3 Copyright: © PRO-MIL d. Postupak evaluacije priručnika prema ECDL normama proveden je posredstvom Hrvatskog informatičkog zbora. Informatička pismenost i praktično znanje rada na računalu postali su osnovni preduvjet za zaposlenje za većinu radnih mjesta. Informatička tehnologija jako brzo se mijenja i usavršava, stoga je nužno pratiti nove tehnologije i permanen- tno se usavršavati. Zato na tržištu nudimo ovo izdanje priručnika u kojem su obrađene najnovije Microsoftove tehnologije, Windows 7 i Office 2010. Najtraženiji dokaz informatičke pismenosti u Hrvatskoj, kao i u svijetu, je ECDL diploma. Autori su se potrudili na jednostavan i praktičan način obja- sniti kako koristiti najnovije tehnologije prema Syllabusu 5. Na kraju svakog modula nalaze se primjeri testova kao i linkovi na online provjeru znanja u sustavu PROPYX www. Preostaje vam jedino da otvorite knjigu, upalite računalo i počnete s edukacijom. Puno uspjeha u usavršavanju i radu. Osnovni pojmovi informacijske tehnologije I-1 1. CPU i grafička kartica I-12 1. Autorsko pravo I-100 1. Korištenje računala i upravljanje datotekama II-1 2. Postavke pisača II-57 2. Ispis dokumenta iz aplikacije za obradu teksta II-61 2. Obrada teksta III-1 3. Spremanje dokumenta pod drugim imenom na određenu lokaciju na disku. Mijenjanje stila grafičkih oznaka i numeriranja na listi. Cirkularna pisma Mail Merge III-79 3. Proračunske tablice IV-1 4. Otvaranje i zatvaranje radnih knjiga IV-3 4. Kreiranje nove radne knjige na osnovi zadanog predloška IV-6 4. Korištenje logičke funkcije IF IV-57 4. Baze podataka V-1 5. Izvještaji, izvoz podataka V-82 5. Uređivanje teksta u prezentaciji VI-32 6. Informacije i komunikacija VII-1 7. Razumijevanje pojma tražilice VII-6 7. Cilj pretplate na RSS VII-7 7. Cilj pretplate na podcast VII-7 7. Razumijevanje pojma zlonamjernih programa malware VII-10 7. Prepoznavanje primjera kao: društvena web mjesta social networking websites , Internet forumi, sobe za razgovor chat rooms , mrežne računalne igre VII-57 7. Prepoznavanje pokušaja pecanja VII-59 7. Otvaranje, zatvaranje elektroničkih poruka VII-66 7. Micanje zastavice sa elektroničke poruke VII-83 7. Označavanje poruke kao pročitane, nepročitane VII-85 7. Obnavljanje, minimiziranje traka — vrpci VII-86 7. Brisanje detalja o kontaktu iz adresara VII-96 7. Načelno su opisane vrste računala i njihova osnovna građa. Uz objašnje- nje uloge i obilježja dijelova računala CPU, memorija, sabirnice i sl. Dan je kratak pregled ulaznih i izlaznih raču- nalnih uređaja npr. Opisani su i uređaji i mediji za po- hranu podataka. Objašnjeni su osnovni pojmovi vezani za računalne progra- me, uključujući razliku između pojedinih vrsta programa npr. U okviru informacijskih mreža opisani su uređaji za povezivanje računala kao i primjena računalnih mreža, uključujući internet. Kratko je prikazana praktična primjena informacijskih tehnologija u svakodnevnom životu. Dan je pregled primjene informacijske tehnologije sa zdravstvenog i ergonomskog gledišta kao i savjeti za zaštitu korisnika. Opisana je sigurnost informacijskih sustava s obzirom na sigurnost podataka uključujući i opis i način zaštite od računalnih virusa. Poseban je odjeljak posvećen autorskim pravima, načinu distribucije i pojmu licence računalnih programa. Modul 1 Darko Grundler I-3PRO-MIL 1 O sn ov e1. U užem smislu to je tehno- logija uporabe elektroničkih računala, računalnih uređaja i računalnih programa pri pretvorbi, pohrani, zaštiti, obradi, prijenosu i dobavi podataka. To su, primjerice, tiskana pločica, integrirani krugovi, kutija, kabeli itd. Pojednostavljeno može se reći da je sklopovski dio računala sve ono što se može opipati. Glede snage ili moći raču- nanja, računala se danas dijele uglavnom u tri skupine: osobna računala, radne stanice i velika računala. Ako ih nabavlja tvrtka, onda su takva računa- la redovito namijenjena samo jednoj osobi. Sposobna su obrađivati podatke dovoljne za potrebe malih tvrtki pa se često rabe i za obradu poslovnih podataka. Postoje dvije velike skupine osobnih računala. Prva je skupina poznata pod nazivom PC i u nju pripadaju računala koja su temeljena na prvom osobnom računalu tvrtke IBM koje se nazivalo IBM PC. To je računalo prvi put proizvedeno 1981. Na većini tih računala instalirana je naka od inačica operacij- skog sustava Microsoft Windows. Druga je skupina računala poznata pod nazivom Mac i u nju se ubrajaju računala tvrtke Apple. Namijenjena su istim poslovima i približno su istih računalnih mogućnosti kao i računala iz prve skupine, ali nisu s njima sukladna kompatibilna. To znači da je na njima instaliran drugačiji operacijski sustav, da se programi pisani za Mac računala ne mogu izvršavati na PC računalima, te da se i neki sklopovski dijelovi toliko razlikuju da se ne mogu ugraditi u PC računala. I-4 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 Slika 1. Osobno računalo Radne stanice engl. Prema vanjskom izgledu i temeljnoj građi ne razlikuju se bitno od osobnih računala, ali zbog ugrađenih komponenti odlikuju se većom računalnom snagom i znatno višom cijenom od osobnih računala. Najčešće se rabe za obradu slikovnih podataka, npr. Relativno visoka cijena ograničava njihovu uporabu samo na velike tvrtke. Najsnažnija od tih računala, koja se često odlikuju posebnim tehnološkim rješenjima i namjenskom arhitekturom, nazivaju se superračunala engl. Proizvode se pojedinačno, a cijena im je tako visoka da su često dostupna samo vladama pojedinih zemalja vojna primjena ili najvećim svjetskim tvrtkama. Granice između navedenih skupina nisu jasno izražene pa je katkad teško odrediti kamo svrstati pojedino računalo. Uz to, s razvojem tehnologije pomiču se i granice pojedinih područja pa, primjerice, snagu koju su prije desetak godina posjedovale radne stani- ce, danas imaju osobna računala. Uz to, računala se mogu svrstati i prema namjeni pa, primjerice, postoje tzv. I-5PRO-MIL 1 O sn ov e 1. Prijenosna računala predviđena su za prenoše- nje pa su lakša i manjih dimenzija. Opremljena su baterijama kako bi mogla rabiti se na mjestima gdje nije dostupan priključak na gradsku električnu mrežu zrakoplov, vlak i sl. S obzirom na dimenzije prijenosna računala mogu se svrstati u ove skupine: Računala približno veličine knjige od većeg prema manjem : engl. Posebna vrsta prijenosnih računala su računala poznata pod nazivom engl. Glavna razlika prema prethodno navedenim prijenosnim računalima je u tome što se kod tablet računala podaci mogu unositi tipko- vnicom ili pišući po zaslonu koji je osjetljiv na dodir. Neka tablet računala nemaju tipkovnice i jedini način unosa podataka je posredstvom zaslona. Ručna računala računala približno veličine kalkulatora : engl. PDA - personal digital assistant. Tablet računalo Slika 1. Ručno računalo I-6 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 Novije generacije mobilnih telefona zasnovane su na digitalnom prijenosu podataka, pa je omogućeno relativno jednostavno povezivanje mobilnih telefona i računala. Iako svaki mobilni telefon ima ugrađenu neku vrstu procesora i zapravo je malo računalo koje se brine o prijenosu glasa pretvorenog u digitalni oblik, ovdje nas zanima ona vrsta raču- nala koja je dostupna korisniku. U tom smislu mobilne telefone možemo podijeliti u tri skupine. U prvu skupinu pripadaju mobilni telefoni kojima ugrađeno računalo služi samo za za- bavne i multimedijalne sadržaje: igre i reprodukciju glasa i slike. Takva računala ogra- ničena su samo na navedenu namjenu i korisnik ih ne može rabiti ni za što drugo. Zbog potrebe za većim zaslonom, takvi mobilni telefoni često su nešto većih dimenzija. U drugu skupinu pripadaju mobilni telefoni koji imaju ugrađeno računalo za pristup internetu. To se uglavnom svodi na slanje i primanje elektroničkih poruka preko inter- neta engl e-mail i gledanje web stranica. I ovdje je korisnik ograničen samo na funkcije koje program izvorno nudi. Kako je zaslon mobilnog telefona vrlo ograničenih dimenzija i tipične je približne veličine 30 mm x 20 mm, prikaz slikovnih sadržaja s interneta vrlo je ograničen. Postoji poseban protokol koji koriste mobiteli za prikaz web stranica prilago- đenih malim zaslonima mobilnih telefona, a koji je poznat pod nazivom WAP. S razvojem tehnologije izrade mobilnih telefona, a posebno sa sve većim i kvalitetnijim zaslonima visokih rezolucija, uz adekvatnu softversku podršku sve češće moguće je prikazivanje standardnih web stranica na mobilnim telefonima. U treću skupinu pripadaju mobilni telefoni koji su zapravo ručna računala s dodatkom mobilnog telefona engl. Takvi mobilni telefoni imaju sve mogućnosti obrade podataka kao i ručna računala pa su im i izgledom vrlo nalik. Takvi mobilni telefoni imaju najveće računalne moguć- nosti od svih spomenutih, uključujući i mogućnost instaliranja programa po želji korisnika. Najveći su od svih spomenutih vrsta mobilnih telefona, a to im je ujedno i najveći nedostatak. Dok se većina jedno- stavnijih mobilnih telefona može nositi za pasom ili u džepu bez veće neugodnosti, mobilni telefoni iz ove skupine zbog svojih dimenzija nisu za to pogodni. I glasovni razgovor s takvih je uređaja nepraktičniji nego s malih i praktičnih mobilnih telefona. Glavna prednost je veliki zaslon pogodno za rad s internetom i drugim programima i što su u jednom uređaju objedinjena 2 ili čak više uređaja. Mobilni telefon i računalo iPhone Courtesy of Apple I-7PRO-MIL 1 O sn ov e Najveći uspjeh u području uređaja koji su ujedno i računalo i mobilni telefon postigao je model iPhone tvrtke Apple. Glavni razlog tome su velike računalne mogućnosti tog uređaja, privlačno korisničko sučelje i veliki zaslon. Među poslovnim korisnicima popu- laran je i model Blackberry, posebice zbog mogućnosti jednostavnog slanja elektroničkih poruka engl. Mobilni telefon i računalo Blackberry Multimedijski uređaj za repro- dukciju engl. Sklopovlje i ugrađeni programi bitno pojedno- stavnjuju snimanje i reprodukciju video i audio sadržaja. Postoje stolni i prijenosni uređaji. Posebice su popu- larni prijenosni uređaji za reproduk- ciju zvuka poznati pod nazivom engl. Prijenosni uređaj za reprodukciju zvuka engl. MP3 player I-8 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 1. Ovdje su navedene glavne skupine u koje se mogu svrstati pojedini dijelovi računala. Načelna građa računala Središnja jedinica za obradu Središnja jedinica za obradu procesor, engl. To se naziva obradom podataka, po čemu je jedinica i dobila ime. Obrada podataka uključuje obavljanje aritmetičkih i logičkih operacija s podacima, postupke premještanja i svrstavanja podataka te ostale moguće operacije s podacima koje se obavljaju pod nadzorom programa. Obrada podataka je, primjerice, zbrajanje dvaju brojeva, usporedba dvaju brojeva, premještanje podataka s jednog mjesta u računalu na drugo itd. Tijekom obrade podataka u računalu podaci putuju iz jednog dijela sustava u drugi, obavljaju se različite logičke i aritmetičke operacije, pohrana i dobavljanje poda- taka itd. Središnja jedinica za obradu brine o tome da se sve te aktivnosti sinkroniziraju i koordiniraju kako bi sustav djelovao usklađeno i bio svrhovit pa se može reći da, osim obrade podataka, ima i ulogu nadzora nad sustavom. Procesor I-9PRO-MIL 1 O sn ov e Središnja jedinica za obradu uvelike određuje značajke računala i njegovu cijenu. Kod velikih i starijih računala središnja jedinica za obradu sastoji se od više poluvodičkih komponenata, dok se kod manjih i osobnih računala najčešće sastoji samo od jednog poluvodičkog integriranog kruga nazvanog mikroprocesor ili kraće procesor. Memorija Program i podaci pohranjeni su u dijelu računala koji se zove memorija. Memorija elek- troničkog računala ima sposobnost pohrane ili čuvanja određene količine podataka. Najveća količina podataka koju memorija može pohraniti naziva se kapacitet memorije i najčešće se izražava u bajtovima ili većim jedinicama: KB, MB, GB itd. Dvije su glavne vrste memorija ugrađenih u računalo: RAM i ROM. RAM je radna memorija u koju se mogu upisivati i iz nje čitati podaci onoliko puta koliko želimo. Pohranjeni podaci ostaju u ovoj memoriji dok se namjerno ne promijene ili dok se ne prekine napajanje memorije električnom energijom. To je radna memorija raču- nala, tj. Računala su građena tako da je moguća naknadna dogradnja RAM-a tj. Radna memorija RAM ROM je memorija u koju se podatak može upisati samo jednom. Nakon upisa podatak se može čitati onoliko puta koliko se želi, ali ne i mijenjati, brisati ili upisivati novi podatak. Zato je primjena ove memorije ograničena na pohranu podataka koji su uvijek jednaki i nepromijenjeni. Magnetski i optički diskovi Za pohranu velike količine podataka rabe se magnetski i optički mediji. Za pohranu podataka i programa koji se često rabe koristi se tvrdi disk engl. Odlikuje se velikom brzinom u odnosu na druge medije za pohranu velike količine podataka i relativno niskom cijenom po po- hranjenom bitu. Kapacitet suvremenih tvrdih diskova stanje početkom 2009. I-10 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 Sabirnice U širem smislu sabirnica engl. Prema toj definiciji u sabirnice se ubrajaju sve veze za razmjenu podataka. Tu pripadaju sve norme paralelne i serijske veze opisane na sljedećih nekoliko stranica, mrežne norme itd. Pojam sabirnice češće se koristi u užem smislu, tj. Sabirnice se mogu podijeliti u dvije skupine: untarnje i vanjske sabirnice. Unutarnje sabirnice služe za razmjenu podataka u računalu. Unutarnje su sabirnice izvedene kao vodovi na matičnoj ploči računala. Osobna računala građena su tako da su priključnice unutarnjih sabirnica na koje se mogu priključiti dodatni sklopovi kartice smještene unutar kućišta računala. Obično su te priključnice zalemljene za matičnu ploču računala. Za priključak dodatnog uređaja na te priključnice potrebno je otvoriti kućište računala. Najrasprostranjenija sabirnica u suvremenim osobnim računalima je PCI sabirnica engl. PCI bus,peripheral component interconnect bus. Opće je namjene i predviđena za priključak različitih dodatnih sklopova kartica. Sklopovi mogu biti zalemljeni na matičnu ploču ili se mogu dodati u za to predviđena podnožja i priključnice. Matična ploča se često prodaje zasebno, bez procesora, memorije i dodatnih sklopova kartica kako bi kupac sam mogao sastaviti računalo prema svo- jim potrebama. Format matične ploče engl. Matična ploča 17 PRO-MIL 15. Matična ploča MBD Matična ploča Mother Board, MBD osnova je svakog računala. Na njoj su ili se na nju vežu sve ostale komponente neophodne za rad računala procesor, memorija, grafička kartica... Kupujete li novu matičnu ploču ili novo računalo, morali biste mu znati osnovnu namjenu kućno računalo, uredsko ili server te na osnovi toga odabrati i kvalitetu odnosno performanse MBD-a. Spomenimo samo da računalo koje je namijenjeno prvenstveno igricama mora ispunjavati dosta stroge kriterije odnosno mora imati dobre performanse. Oizboru matične ploče ovisit će mnogo toga. Naime, ovisno o modelu matične ploče izabrat ćemo procesor jer ne može se svaki procesor montirati na svaku matičnu ploču. Osim toga, neke su matične ploče opremljenije imaju integrirani zvučni podsustav, grafički podsustav, mrežni adapter... Vodič vanjskih sabirnica najčešće je višežilni kabel. Priključnice vanjskih sabirnica izvedene su na vanjskom dijelu kućišta. Obično su smještene na stražnjoj strani računala i na njih se može priključiti bez otvaranja računala. Najpopularnija vanjska sabirnica je USB sabirni- ca koja omogućuje istodobno spajanje do najviše 127 uređaja s najvećom brzinom prijenosa 12 Mbps USB 1. USB sa- birnica je predviđena za spajanje miša, pogonskog mehanizma CD ROM-a, vanjskog tvrdog diska, skenera, pisača, palice za igru i dr. Norma IEEE 1394, poznata još i pod nazivom FireWire, jest sabirnička norma za serijsko spajanje velikom brzinom prijenosa engl. Načelna namjena je ista kao i USB norme, ali je znatno skuplja od nje. Zbog toga ova sabirnica nije primje- rena uporabi s relativno sporim uređajima kao što su to npr. Jedna od glavnih primjena je povezivanje računala i uređaja za prijenos video zapisa, primjerice videokamere i videorekordera. FireWire priključnice Kod starijih računala mogu se pronaći još serijski priključak serijska vrata, engl. Na serijski priključak najčešće se priključivao modem, a na paralelni pisač. Suvremena računala ne rabe više te priključke, već se svi uređaji priključuju na USB sabirnicu. Zbog toga na novijim računa- lima serijski i paralelni priključak ponekad nisu niti ugrađeni. USB priključnice I-12 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 Ulazni uređaji računala jesu svi oni koji omogućuju unos podataka ili programa iz okoli- ne u računalo. Podaci u okolini računala, npr. Te podatke treba prikladnim pretvornicima senzorima i njima prigrađenim sklopovima pretvoriti u oblik električnih veličina prihvatljivih računalu. U tom je smislu temeljna zadaća ulaznih uređaja djelo- tvorna i jeftina pretvorba podataka iz okoline u oblik prihvatljiv računalu. Izlazni uređaji pretvaraju podatke iz računala u oblik prihvatljiv okolini. Ta okolina mogu biti ljudi, pa su to onda prikazi u vizualnom ili zvučnom obliku, ili strojevi kada su prikazi u obliku električnih veličina, npr. I u jednom i u drugom primje- ru zadaća je izlaznih naprava brzo, jeftino i djelotvorno pretvaranje digitalnih električnih veličina iz računala u oblik prihvatljiv okolini. Pod vanjskim ili perifernim uređajima razumijevaju se računalni uređaji koji se nalaze izvan računala. Građeni su tako da imaju svoje kućište i čine jedinstvenu funkcionalnu cjelinu, a s računalom se povezuju priključnim kabelom ili bežično. U takve se uređaje ubrajaju pisač, monitor, modem, skener i sl. CPU i grafička kartica Procesor engl. Suvremeni procesori su najsloženije poluvodičke komponente koje se sastoje od više desetaka milijuna tranzistora smještenih na jednu pločicu poluvodiča veličine samo nekoliko desetaka kubičnih milimetara. Osnovni materijal od kojeg se proizvode mikroprocesori je silicij. Proizvode se od tankih diskova silicija koji se zovu engl. Na takvoj pločici odjednom se fotokemij- skim postupkom izradi mnogo mikroprocesora koji se zatim rezanjem odijeljuju jedan od drugoga. Tako izrezani mikroprocesor bez kućišta naziva se engl. Cijena procesora bitno se smanjuje smanjenjem dimenzija pa proizvođači nastoje proizvesti što više logičkih sklopova u što manjem volumenu poluvodiča. Uz ostalo, to nastoje tako da smanjuju širinu vodljivih staza u poluvodiču. Primjerice prvi mikroprocesor 4004 imao je staze široke 10 mikrometara to je stotinka milimetra , a mikroprocesori proizvedeni 2009. Za povezivanje procesora s ostatkom računala rabi se skup od nekoliko pomoćnih inte- griranih krugova poznat pod nazivom engl. Glavna je zadaća tih pomoćnih inte- griranih krugova povezati na što bolji način različite dijelove sustava: memoriju, diskove, sabirnice i dr. Svi podaci prolaze kroz pomoćne integrirane krugove i svi I-13PRO-MIL 1 O sn ov e ostali dijelovi računala komuniciraju s procesorom posredstvom pomoćnih integriranih krugova. Unutar pomoćnih integriranih krugova sadržan je sklop za upravljanje memori- jom, tipkovnicom, mišem, PCI sabirnicom, ATA sučeljem itd. Kako pomoćni integrirani krugovi bitno utječu na cjelokupan rad računala, matične ploče često nose njihovu ozna- ku npr. SiS 748, VIA KT600 itd. Pomoćni integrirani krugovi zalemljeni su na matičnu ploču i nije ih moguće mijenjati kao mikroprocesor. Često se kaže da je jedna vrsta procesora računalno snažnija ili da ima veću moć od dru- ge vrste. Pri tome se pod računalnom snagom podrazumijeva sposobnost obrade poda- taka. Računalna snaga središnje jedinice za obradu ovisi o količini podataka koju može obraditi u jedinici vremena, a ovisi o više čimbenika vidi poglavlje 1. Grafička kartica Monitor se spaja s računalom sklopom koji se naziva grafička kartica engl. Zadaća grafičke kartice je pretvorba digitalnih signala iz računala u oblik prihvatljiv monitoru. Suvremene grafičke kartice složeni su sklopovi, koji su zapravo malo zasebno računalo. Grafičke kartice sastoje se od tri glavna dijela: grafičkog procesora, memori- je i digitalnog-analognog pretvornika. Dio memorije grafičke kartice koji se koristi za pohranu slike zove se video-memorija ili video-RAM. O kapacitetu video-RAM-a ovisi razlučivost i broj boja koje može prirediti grafička kartica. Primjerice, za razlučivost od 1. Suvremene grafičke kartice imaju kapacitet mnogo veći od navedene minimalne vrijed- nosti tipično 128 MB ili 256 MB. Grafička kartica može biti izvedena kao posebni sklop koji se može zamijeniti ili je ugrađena na matičnu ploču računala i ne može se mijenjati. Procesor ugrađen na matičnoj ploči I-14 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 1. Svaka od navedenih operacija zbiva se u jednom ili više koraka ili takta pa je računalu za obavljanje cjelokupnog posla u ovom primjeru potrebno nekoliko koraka. Jednostavnije operacije obavljaju se u jednom koraku, a složenije npr. Težnja je izraditi CPU sa što većom frekvencijom takta kako bi mogla obaviti što više operacija u jedinici vremena. Prva osobna računala početkom sedamdesetih godina 20. Suvremena računala rade frekvencijama takta od približno 3 GHz što znači da su u tom pogledu više od tisuću puta brža od onih od prije desetak godina. Svaka nova generacija procesora radi većim frekvencijama takta od prethodne, a taj je podatak toliko važan da je redovito naveden kao bitna značajka cijelog računala. Glavno ograničenje povećanja frekvencije koraka je ograničenje brzine polu- vodičkih integriranih sklopova i brzine širenja električnih signala kroz spojne vodove između pojedinih dijelova računala. To je još jedan od razloga da se procesor proizvede što manji kako bi signali putovali što kraćim putovima. Drugi važan čimbenik koji određuje računalnu snagu jest količina bitova koju procesor istodobno može obraditi. U prvim osobnim računalima procesori su mogli obraditi u jednom koraku 8 bitova te su se nazivali 8-bitni. Prvi procesori upotrijebljeni u osobnim računalima mogli su također u jednom koraku obraditi 8 bitova npr. Suvremena osobna računala imaju procesore koji u jednom koraku mogu obraditi 32 i 64 bita. Procesori koji se rabe u suvremenim osobnim raču- nalima jesu 32-bitni. Takvi procesori nazivaju se 32-bitni, a često se i računalo naziva 32-bitnim računalom. Procesor koji može u jednom koraku obraditi 32 bita ima veću računalnu snagu od onog koji istodobno može obraditi 8 bitova. Sve je više 64-bitnih pro- cesora, pa je za pretpostaviti da će uskoro sva osobna računala biti 64-bitna. Cjelokupna građa procesora prilagođena je količini bitova koju obrađuje u jednom koraku unutarnji spremnici, unutarnje sabirnice itd. Treći čimbenik koji bitno utječe na računalnu snagu jest građa arhitektura proceso- ra i osobito način na koji dobavlja i obrađuje podatke. Neki procesori imaju mogućnost istodobne obrade podataka npr. Računalna snaga može se mjeriti na razne načine, ovisno o tome koja značajka sustava je bitna korisniku. Računalna snaga uglavnom se mjeri tako da se mjeri vrijeme potrebno računalu da obavi određenu obradu podataka ili pak se mjeri količina podataka koje računalo može obraditi u jedinici vreme- na obično jednoj sekundi. Različiti računalni programi koji omogućuju takva mjerenja zovu se zajedničkim imenom engl. I-15PRO-MIL 1 O sn ov e 1. Radna memorija je ona memorija koju procesor koristi za neposrednu pohranu i dobavu podataka. Dok je računalo uključeno i dok obrađuje podatke, ti podaci i progra- mi nalaze se u radnoj memoriji. Obično se nekoliko bitova najčešće jedan bajt skuplja i pohranjuje na određeno mjesto u memoriji. Ovo mjesto naziva se memorijska lokacija. Memorijske lokacije možemo zamisliti kao niz pretinaca, od kojih svaki ima svoju adresu i može pohraniti jedan bit ili određenu količinu bitova, najčešće jedan bajt. Želi li se po- hraniti bajt u memorijsku lokaciju, potrebno je navesti adresu te lokacije. Također, želi li se pročitati neki bajt iz memorije, potrebno je navesti adresu memorijske lokacije u kojoj je on pohranjen. Za ilustraciju može poslužiti podatak da jedan ASCII znak npr. To je radna memorija u koju se mogu upisivati i iz nje čitati podaci onoliko puta koliko želimo. Pohranjeni podaci ostaju u ovoj memoriji dok ih računalo namjerno ne promijeni ili dok se ne prekine napajanje memorije električnom energijom. Dakle, RAM gubi svoj sadržaj prekidom napajanja pa se naziva i neposto- jana memorija engl. Isključi li se računalo, brišu se svi podaci koji su pohranjeni u RAM-u i oni se nepovratno gube. Glavne značajke RAM-a su kapacitet i brzina rada. Poželjno je da je RAM što većeg kapaciteta kako bi se pohranilo što više podataka. Međutim, računalo s velikim kapaci- tetom memorije je skupo. Brzina rada RAM-a određena je brzinom kojom ova memorija pohranjuje i izdaje podatke. Spomenuto je već da je za čitanje nekog podatka iz memorije potrebno navesti adresu memorijske lokacije u kojoj se taj podatak nalazi. Od pojave že- ljene adrese na adresnim sabirnicama pa do pojave podatka pohranjenog u traženoj loka- ciji na podatkovnim sabirnicama protekne određeno vrijeme. To se vrijeme zove vrijeme pristupa memoriji engl. Vrijeme pristupa ograničava brzinu kojom se mogu čitati podaci iz memorije i upisivati u nju pa može znatno ograničiti brzinu rada cijelog računala. Zbog toga se u računala nastoji ugraditi RAM sa što kraćim vremenom pristupa. Tehnologija izrade poluvodičkih komponenata od kojih su građeni suvremeni RAM-ovi ograničava brzinu pristupa na nekoliko desetaka nanosekundi. Suvremeni su RAM-ovi građeni od poluvodičkih integriranih krugova. S obzirom na način rada postoje dvije glavne vrste ove memorije: statička i dinamička. I-16 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 Statička radna memorija ili skraćeno SRAM vrsta je radne memorije kojoj je svaki bit pohranjen u jednom od bistabilnih sklopova smještenih u memorijskom integriranom sklopu. Bez vanjskih poremećaja, bistabilni sklop trajno zauzima jedno od dva stabilna stanja. Prelazak iz jednog stanja u drugo potiče se odgovarajućim signalom izvana. Jedno od stanja može se predočiti logičkom 0, a drugo logičkom 1. Upisani podatak ostaje po- hranjen do prekida napajanja ili namjerne promjene. Prednosti SRAM-a su jednostavnost građe, jednostavnost pogona i veoma brz pristup memoriji. Nedostatak SRAM-a su relativno velike dimenzije bistabilnog sklopa što ograničava broj bistabila koji se mogu smjestiti na jednu pločicu poluvodiča. SRAM-ovi su znatno manjeg kapaciteta od kapaciteta dinamičkih memorija za jednaku površinu poluvodiča , dok je istodobno cijena za isti kapacitet znatno veća od cijene dinamičke me- morije. U SRAM-u se pohranjuju male količine podataka, npr. Ponekad se SRAM memoriji dogradi baterija kako bi se sadržaj memorije zadržao i nakon prekida napajanja računala. Kod osobnih računala ta je memorija poznata pod nazivom CMOS memorija. Iako taj naziv govori o tehnologiji izrade, uvriježilo se rabiti ga za vrstu SRAM radne memorije osobnih računala koja ne gubi svoj sadržaj prekidom napajanja računala. Kapacitet te memorije je mali obično 64 KB , a u njoj se čuvaju podaci koji mo- raju biti prisutni u trenutku uključenja računala, primjerice: broj i tip disketnih jedinica i tvrdih diskova, medij na kojem se nalazi operacijski sustav, različite postavke vezane za memoriju, lozinke i sl. Ti se podaci nazivaju konfiguracija sustava. Podatke u CMOS memoriji moguće je prema potrebi mijenjati odmah po uključenju računala pokretanjem odgovarajućeg programa. To je međutim malokad potrebno raditi, obično pri prvom pokretanju računala ili pri promjeni sklopovlja računala. Pogrešnim unošenjem podataka moguće je onesposobiti računalo pa pri promjeni tih podataka treba biti oprezan. CMOS memorija napaja se iz baterije ili izuzetno minijaturnog akumulatora. Podaci u CMOS memoriji ostaju nepromijenjeni sve dok se ne prekine napajanje što je moguće vađenjem akumulatora ili otvaranjem odgovarajućeg kratkospojnika. Brisanje CMOS memorije potrebno je samo zbog pogrešno upisanih postavki zbog kojih računalo neispravno radi ili zbog brisanja upisane lozinke koju je korisnik zaboravio. Lozinku koja se ovdje spo- minje ne treba miješati s različitim lozinkama vezanim za operacijski sustav ili internet. Lozinka u CMOS memoriji služi samo za pristup podacima u CMOS memoriji. Dinamička radna memorija ili DRAM vrsta je radne memorije kojoj je svaki bit pohra- njen kao naboj u minijaturnom kondenzatoru smještenom u memorijskom integriranom sklopu. Zbog nesavršenosti izolatora u kondenzatoru naboj pohranjen u kondenzatoru se postepeno gubi, pa se time gubi i podatak pohranjen u tom kondenzatoru. Kako se to ne bi dogodilo, potrebno je naboj obnoviti prije nego se kondenzator potpuno ispra- zni. Naboj se obnavlja pomoću posebnih sklopova koji najprije čitaju podatke, a zatim obnavljaju naboj svakog kondenzatora prema očitanoj vrijednosti. Taj se postupak zove obnova ili osvježavanje memorije engl. Zbog toga je razmjena podataka s DRAM memorijom sporija i kompliciranija nego razmjena sa SRAM memorijom. I-17PRO-MIL 1 O sn ov e Prednost DRAM-a su male dimenzije kondenzatora koji pohranjuje bit informacije pa je moguće smjestiti mnogo takvih kondenzatora na jednu pločicu poluvodiča. Suvremeni DRAM-ovi mogu pohraniti stotine milijuna bitova na jednoj jedinoj pločici poluvodiča. Nedostatak DRAM-a je potreba za relativno složenim pogonskim sklopom i sporost u radu uzrokovana obnavljanjem memorije. Cijena dinamičkih memorija kojima je kapaci- tet veći od nekoliko desetaka KB, uključivši i pogonske sklopove, niža je od cijene statič- kih memorija, tako da je radna memorija u suvremenim osobnim računalima DRAM. Različitim se postupcima komuniciranja s DRAM-om pokušava povećati brzina njegova rada pa postoje različite izvedbe DRAM memorija. Zbog svoje važnosti i cijene radna memorija računala građena je tako da se može lako naknadno ugrađivati i mijenjati. Kupac tako može birati kapacitet radne memorije prema svojim potrebama i cijeni. U slučaju potrebe memoriji se može povećati kapacitet tako da se ugrade dodatni memorijski integrirani krugovi. Takvo se povećanje kapaciteta me- morije naziva proširenje memorije. Da bi se olakšalo proširenje memorije, memorija se prodaje i ugrađuje u tzv. Memorijski modul je tiskana pločica na koju su zalemljeni memorijski integrirani krugovi i na čijem se jednom rubu nalaze konektori. Na matičnoj ploči postoje odgovarajući konektori u koje je moguće utaknu- ti memorijski modul. Ovisno o izvedbi matične ploče postoje dva ili više konektora za memorijske module. Postoji nekoliko različitih modela memorijskih modula koji nisu međusobno zamjenjivi. Moraju se ugrađivati u paru. Postoje izvedbe s 30 DRAM i 72 FPM kontakta. Postoje izvedbe sa 168 FPM, EDO, SDRAM i 184 DDR konektora. Mogu se ugrađivati pojedinačno. Memorijski moduli I-18 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 SODIMM engl. Postoje izvedbe sa 72 FPM, EDO , 144 FPM. SDRAM i 200 kontakata DDR. Rambus inline memory module je namijenjen RDRAM memorijama. Postoje izvedbe sa 168 i 184 kontakta. Ako je trgovački naziv memorije: DIMM PC2100, 128 MB, 184 pins, DDR RAM, 266 MHz, znači da je riječ o memorijskom modulu DIMM sa 184 kontakta, kapacitet je 128 MB, memorija radi s taktom 266 MHz, najveća brzina razmjene podataka je 2100 MB u sekundi i vrsta memorije je DDR SDRAM. Flash memorija Flash memorija engl. Iz flash memorije mogu se čitati podaci, ali je za pohranu novih podataka potrebno pret- hodno izbrisati postojeće. Pri tome to nije moguće na samo jednoj memorijskoj lokaciji, već se mora izbrisati cijelo područje uzastopno smještenih memorijskih lokacija engl. Takav postupak znatno usporava rad i praktično ograničava uporabu ove vrste memorije kao uobičajene radne memorije računala. S jedne strane flash memorija objedinjuje dobra svojstva RAM memorije nema po- kretnih dijelova i medija za trajnu pohranu podataka, primjerice tvrdog diska sadržaj neovisan o napajanju. S druge pak strane znatno viša cijena po bitu pohranjenih poda- taka i ograničen vijek trajanja ograničava njenu uporabu na posebna područja primjene. Trajnost flash memorije pri uobičajenoj uporabi približno je 10 godina. Flash memorije rabe se uglavnom kao praktična zamjena za tvrdi disk relativno malog kapaciteta od 1 GB do 16 GB. Najviše se primjenjuju kod osobnih računala kao prijeno- sni medij za pohranu i kod digitalnih fotoaparata. Jedna od uobičajenih primjena flash memorije kod suvremenih osobnih računala jest nje- na uporaba za pohranu BIOS-a umjesto ROM memorije tzv. To omogućuje zamjenu BIOS-a novim inačicama, a kako se to čini malokad, ograničenje trajnosti flash memorije i brzina upisa nisu prepreka. BIOS je objašnjen u poglavlju Operacijski sustav. Najveću primjenu flash memorija ima u digitalnim fotoaparatima. Mala potrošnja ener- gije, male dimenzije i odsustvo pokretnih dijelova čine ju upravo idealnom za pohranu slika. Razvijeno je nekoliko inačica flash memorija za tu primjenu u obliku praktičnih flash kartica : Secure Digital SD Media Card, xDPicture Card, Smart Media, Compact Flash, Memory Stick i MultiMedia Card MMC. Osim u fotoaparatima, ponekad se ova vrsta memorija rabi i u drugim uređajima: video kamerama, ručnim računalima, MP3 prijenosnim uređajima, pisačima i dr. Kako na ra- I-19PRO-MIL 1 O sn ov e čunalu ne postoji priključnica na koju bi se mogla priključiti bilo koja od navedenih flash kartica, potrebno je nabaviti čitač kartica. To je mali uređaj koji se pomoću USB priključ- nice priključuje na računalo, a na sebi ima utore u koje se mogu priključiti flash kartice. Flash memorija za digitalne fotoaparate Memorijski ključić Memorijski ključić engl. Na kućištu se nalazi USB priključak kojim se može izravno priključiti na računalo. Memorijski ključići proizvode se u rasponu kapaciteta od 512 MB do 128 GB, a služe kao praktičan medij za prijenos podataka s jednog računala na drugo. PC Card PCMCIA Male dimenzije prijenosnih računala ograničavaju količinu sklopovlja koje se može izrav- no ugraditi u računalo pa je, ovisno o potrebama korisnika, dodatke potrebno prigrađi- vati izvana. Prvo takvo proširenje, koje se pojavilo znatno prije memorijskih ključića, bile su memorijske kartice pomoću kojih se povećavala radna memorija računala. Isprva se za te kartice rabio naziv PCMCIA kartice, ali je zbog teškog izgovaranja naziva izabran novi naziv PC Card. Kartice su normiranih dimenzija kućišta i priključnica priključnica ima 68 priključaka i mogu se priključiti na bilo koje računalo opskrbljeno PC Card priključ- kom. Veličine su otprilike poput kreditne kartice 85,6 mm x 54,0 mm , a debljina im ovisi o građi. PC Card kartice mogu umjesto memorije sadržavati i različite druge ure- đaje, npr. U PC Card kartice može biti ugrađena DRAM memorija ili flash memorija. Nakon pojave memorijskih ključića, PC Card kartice malokad se rabe kao flash memorija. Memorijski ključići I-20 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 Slika 1. PC Card ROM ROM engl. Nakon upisa podatak se može čitati onoliko puta koliko se želi, ali ne i mijenjati, brisati ili upisivati novi podatak. Zato je primjena ove memorije ograni- čena na pohranu podataka koji su uvijek jednaki i nepromijenjeni. Takvi su, primjerice, podaci u vezi s prikazom slova na zaslonu, dijelovima operacijskog sustava itd. Takvih nepromjenljivih podataka ima relativno malo pa je ugrađeni ROM malog kapaciteta npr. Podatke u ROM upisuje proizvođač računala i korisnik ih nikada ne mijenja. U ROM-u su najčešće pohranjeni podaci potrebni operacijskom sustavu računala pa kori- snik malokad izravno koristi te podatke. Kod starijih računala ROM i CMOS su bile jedine memorije koje nisu gubile svoj sadržaj prekidom napajanja. CMOS memorija namijenjena je pohrani male količine podataka o konfiguraciji računala i nije pogodna za pohranu dijelova operacijskog sustava pa su oni bili pohranjeni u ROM memoriji. Tako se pri uključenju računala mogao početi izvršavati jedini raspoloživ program, a to je onaj pohranjen u ROM memoriji. Tek izvršenjem tog programa operacijski sustav bi se s tvrdog diska premjestio u radnu memoriju računala i zatim počeo izvršavati. Bez tog početnog programa nije moguć rad računala. Taj se program upisao u ROM kod proizvođača računala i korisnik ga više nije mogao mijenjati, osim u slučaju promjene ROM-a što je za prosječnog korisnika nepraktično. ROM memo- rija je jeftinija od bilo koje druge vrste memorije, ali je nemogućnost promjene upisanog programa kod korisnika dovela do zamjene ROM memorije flash memorijom. Riječ je o flash EPROM FEPROM memoriji koja omogućuje brisanje i pisanje podataka koji zatim ostaju trajno zapisani i kad nema napajanja. Suvremena računala zato za pohranu dijelova operacijskog sustava i programa koji se pokreće pri uključenju računala rabe flash EPROM memoriju u koju korisnik po potrebi može upisati noviju inačicu programa pomoću relativno jednostavnog postupka i bez otvaranja računala. I-21PRO-MIL 1 O sn ov e Brza priručna memorija engl. Procesor može slati i primati podatke brže nego što može memorija zbog čega je ograničena ukupna brzina razmjene. Povećanje brzine rada memorije, odnosno skraćenje vremena pristupa, uvelike bi i nepri- hvatljivo povećalo cijenu. Brza priručna memorija engl. Građa i uporaba brze priručne memorije zavisi o njezinoj namjeni i proizvođaču, a sastoji se od vrlo brze memorije višestruko manjeg kapaciteta od radne memorije i složenog upravljačkog sklopa. Kod nekih procesora dio brze priručne memorije ugrađen je na istu pločicu poluvodiča na kojoj je i sam smješten što dodatno ubrzava rad. Zbog tehnoloških ograničenja i visoke cijene ugrađena brza priručna memorija manjeg je kapaciteta od zasebne brze priručne memorije. Brza priručna memorija smještena na istu pločicu poluvodiča s mikroprocesorom naziva se primarna brza priručna memorija ili L1 engl. Zasebna brza priručna memorija koja se nalazi izvan procesora naziva se sekundarna brza priručna memorija ili L2 engl. Tu memoriju treba razlikovati od radne memorije računala, a bitna je razlika da je L2 memorija mnogo brža, skuplja i manjeg kapaciteta od radne memorije. Istodobno ona je jeftinija i sporija od L1 memorije pa je na neki način kompromis između cijene i brzine pristupa. Brza priručna memorija diska engl. Zato brzina brze priručne memorije diska treba biti prilagođena brzini radne memorije i može biti građena od istih komponenti. Upravljačka elektronika smještena je unutar me- hanizma tvrdog diska točnije unutar sklopa za upravljanje diskom, engl. Načelo djelovanja brze priručne memorije koristi se i u mnogim drugim područjima gdje se brzina prijenosa podataka može ubrzati pohranom u memoriju koja može brže razmjenjivati podatke s okolinom. Tako, primjerice, postoje brze priručne memorije kod mrežnih kartica, pri prijenosu podataka internetom i dr. I-22 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 1. Cijena pohrane obično se izražava u cijeni po bitu pohranjene informacije. Navedene zahtjeve danas s uspjehom zadovoljavaju tri tehnologije: poluvodička, ma- gnetska i optička. Poluvodička tehnologija odlikuje se najvećom brzinom, ali i najvišom cijenom pa se rabi za pohranu relativno male količine podataka u odnosu na ostale dvije spomenute tehnologije. Poluvodičke memorije opisane su u poglavlju o temeljnog građi računala pa će ovdje biti izostavljene. Magnetski mediji, koji se za pohranu podataka koriste svojstvima magnetskih tvari, najstariji su i danas već potpuno razvijeni mediji. Optička tehnologija, koja se za pohranu podataka koristi svojstvom svjetlosti, mlađa je i još je uvijek u intenzivnom razvoju. I-23PRO-MIL 1 O sn ov e Magnetski disk Magnetski disk je okrugla ploča izrađena od nemagnetske tvari npr. Materijal magnetskog sloja obično je vrsta željeznog oksida. Disk se okreće oko svojeg središta. Iznad diska je magnetska glava koja je prislonjena uz površinu diska ili lebdi iznad nje, a može se pomicati radijalno po disku prema središtu i od središta. Magnetska glava može pri upisu magnetizirati površinu diska, a pri čitanju registrirati magnetske čestice na površini diska. Podaci su na magnetskom disku zapisani kao niz magnetiziranih čestica smještenih u koncentričnim krugovima u magnetskom sloju diska. Dobra svojstva magnetskih diskova su veliki kapacitet, dobra postojanost podataka i brzi pristup bilo kojem podatku na disku. Loša svojstva magnetskih diskova su osjetlji- vost na elektromagnetsko polje i nečistoće te ograničenje maksimalne gustoće podataka. Tvrdi disk Tvrdi magnetski diskovi engl. Na istu osovinu, jedan iznad drugoga, smješteno je nekoliko diskova. Za svaki disk postoje po dvije magnetske glave za svaku stranu diska po jedna , koje su učvršćene u jedan sklop i pomiču se zajedno i istodobno. Sve zajedno smješteno je u zatvoreno kućište, tako da diskovi nisu vidljivi korisniku. Kapacitet suvre- menih tvrdih diskova je od 100 GB do 2 TB. Pogonski mehanizmi tvrdih diskova engl. HDD, hard disc drive izrađuju se najčešće kao uređaji za unutarnju ugradnju u računala. Svaki je magnetski disk prije prve uporabe potrebno formatirati kako bi se priredio za rad na određenoj vrsti računala i operacijskog sustava. Postupkom formatiranja na disk se za- pisuju posebni podaci koji određuju njegovo logičko ustrojstvo. Taj se postupak u načelu provodi samo jedanput, dok na disku još nema podataka. Zbog složenosti postupka tvrdi se diskovi formatiraju kod isporučitelja diska ili računala i korisnik dobiva formatiran disk spreman za rad. VAŽNO: Postupkom formatiranja brišu se svi postojeći podaci na disku i disk postaje potpuno prazan!!! Ako se taj postupak provede s diskovima na kojima ima podataka, svi će podaci biti nepovratno izgubljeni! Pogonski mehanizmi tvrdih diskova engl. Postoje, međutim, izvedbe tvrdih disko- va koji se mogu jednostavno izvana priključivati na računalo. Jedna je izvedba s ladicom u koju je ugrađen tvrdi disk i koja se može jednostavno umetati i vaditi iz računala. Pritom se umeće i vadi tvrdi disk s kućištem i cjelokupnim pogonskim mehanizmom, a u računalu je ugrađeno ležište u koje se umeće ladica. Nezgodna strana takvog rješenja jest da se disk može umetnuti samo u računalo koje ima ležište za upravo takvu ladicu. Druga i danas popularnija je izvedba zasebno kućište u koje je ugrađen tvr- di disk i koje se posredstvom USB sabirnice i odgovarajućeg kabela spaja s računalom. I-24 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 Nakon određenog razdoblja uporabe uputno je disk defragmentirati. Riječ je o postupku kojim se može znatno ubrzati čitanje podataka s tvrdog diska. Podaci se spremaju na disk tako da se nastoje iskoristi sva slobodna mjesta na disku. Zbog toga se podaci često podi- jele u dijelove koji se smjeste na područja diska gdje ima dovoljno slobodnog prostora. Za čitanje tako raštrkanih podataka računalu treba više vremena nego da su podaci pohra- njeni kao cjelina na jednom mjestu na tvrdom disku. Postupkom defragmentacije raštr- kani podaci prikupljaju se u cjelinu i smještaju na jedno mjesto na disku. To se provodi redom za sve cjeline podataka pa su nakon defragmentiranja podaci pohranjeni mnogo povoljnije s obzirom na brzinu čitanja. Defragmentacijom se ne mijenja sadržaj tvrdog diska nego samo način na koji su podaci raspoređeni na disku. S gledišta korisnika postu- pak defragmentacije provodi se vrlo jednostavno pokretanjem odgovarajuće naredbe. Tehnologija izrade tvrdih diskova toliko je usavršena da je pouzdanost suvremenih dis- kova približno milijun MTBF, što je više od 100 godina neprekidnog rada. Katkad se kao mjera pouzdanosti upotrebljava jedinica FPMH engl. Kvaliteta tvrdog diska ocjenjuje se na temelju više značajki. Kapacitet suvremenih tvrdih diskova je od 100 GB do više od 2 TB. Obično se izražava kao prosječno vrijeme čekanja, a to je zapravo vrijeme potrebno da se disk okrene za pola kruga. Moguće ga je izračunati ako se zna brzina okretanja diska. Kod suvremenih tvrdih diskova iznosi nekoliko ms. Kako je to vrijeme zavisno o relativnom položaju glave prema tra- ženom tragu, obično se navodi vrijeme potrebno da glava iz početnog položaja dođe na srednji trag diska. Načelna građa tvrdog magnetskog diska I-25PRO-MIL 1 O sn ov e Brzina razmjene podataka engl. Mjeri se u MB u sekundi engl. MBps i kod suvremenih diskova je od 20 MBps do više od 100 MBps. Disk se spaja s računalom posredstvom sučelja engl. Sučelje osigurava točnu i brzu razmjenu podataka između pogonskog mehanizma tvrdog diska i računala. Bilo bi uzaludno u računalo ugraditi disk velikoga kapaciteta i kratkog vremena pristupa ako bi sučelje sporo razmjenjivalo podatke s računalom. Brzina razmjene podataka tvr- dog diska i računala uvelike određuje brzinu cijelog računala pa je važno ostvariti brzu i pouzdanu vezu. Iako je kod nekih ovdje spomenutih sučelja zapravo riječ o sabirnici npr. USB ili ATA , u ovom ćemo ih odjeljku zvati jedinstvenim nazivom: sučelje. Kod većine suvremenih računala diskovi su s računalom povezani ATA ili SATA sučeljem. Osim tvrdih diskova, novije inačice ATA sučelja omogućuju spajanje i ostalih uređaja, npr. CDROM i Iomega Zip pogonskih mehanizama. Sva upravljačka elektronika tvrdog diska kod ATA norme smještena je na pogonski me- hanizam. Sučelje između diska i računala sastoji se od jednostavnog i jeftinog digitalnog sklopa i spojnog kabela koji prenosi samo digitalne signale. Sklop ATA sučelja često se ugrađuje na matičnu ploču računala pa se ugradnja tvrdog diska svodi na priključenje diska spojnim kabelom s matičnom pločom. Na jedan te isti priključni kabel mogu se pri- ključiti dva tvrda magnetska diska ulančiti, engl. Ukupna cijena, računajući disk i sučelje niža je nego kod bilo koje druge norme, a priključak na računalo je jednostavan. Sve je to razlog velike popularnosti i široke uporabe ATA norme. Diskovi su građeni slično kao i ATA diskovi, samo im je sučelje prema računalu različito. Moguće je priključiti više diskova, svaki na zasebni upravljački sklop zasebnim kabelom. Jedna od prednosti spajanja zasebnim kabelom i upravljačkim sklopom jest mo- gućnost rada svakog diska s punom brzinom razmjene podataka s računalom za razliku od ATA sučelja kod koga diskovi dijele isto sučelje. Diskovi se povezuju kablovima sa 7 vodiča čija dozvoljena maksimalna dužina iznosi 1 metar. Tanji i duži kabel znatno olak- šava povezivanje diskova, posebice kad ih je u računalu više. Uz to, naponske razine bitno su manje nego kod ATA sučelja što poboljšava pouzdanost i smanjuje smetnje i utrošak energije. Diskove je moguće mijenjati i u radu engl. Neprekidno povećanje brzine rada računala dovelo je do nesrazmjera između brzine rada središnje jedinice za obradu engl. CPU i tvrdog magnetskog diska. Tvrdi disk, čiji rad zahtijeva gibanje mehaničkih dijelova, nije u stanju brzinom slijediti rad ostalih, u potpunosti poluvodičkih, dijelova računala. Drugi veliki nedostatak je relativno niska I-26 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 pouzdanost tvrdog diska u odnosu prema ostalim dijelovima računala pa se smatra da je tvrdi disk najnepouzdaniji dio računala. Navedeni nedostaci tvrdog diska osobito su izraženi kod lokalnih mreža, kod kojih je tvrdi disk ključna komponenta glede potrebnog kapaciteta, brzine rada i pouzdanosti. Potencijalna opasnost gubitka podataka pri kvaru tvrdog diska nagnala je korisnike mreža da potraže bolje i sigurnije rješenje. Niz tvrdih diskova engl. RAID, redundant arrays of inexpensive disks je sustav koji po- vezuje i objedinjuje više tvrdih diskova čineći tako cjelinu koja se prema računalu ponaša jednako kao i jedan jedini disk velikoga kapaciteta i velike brzine rada. U odnosu prema odgovarajućem jednom tvrdom disku jednakog kapaciteta, niz tvrdih diskova ima veću brzinu, veću otpornost na pogreške i nižu cijenu. Osnovne prednosti niza tvrdih diskova jesu raspoloživost podataka engl. Raspoloživost podataka postiže se povećanjem brzine rada niza tvrdih diskova u odnosu prema svakom pojedinačno ugrađenom disku. Povećanje brzine rada postignu- to je istodobnim upisivanjem i čitanjem podataka s više diskova. Osnovno načelo rada niza tvrdih diskova jest raspodjela podataka na diskove engl. Glede na- čina raspodjele podataka i mogućnosti naknadne obnove podataka, nizovi tvrdih diskova svrstani su u skupine nazvane RAID 0 do RAID 5. NAS Naglim širenjem računalnih mreža javila se potreba za uređajem za pohranu podata- ka koji bi bio zajednički za pojedinu lokalnu mrežu. Takav uređaj naziva se NAS engl. Riječ je o samostalnom uređaju koji se priključuje na mrežu i dostupan je svakom sudioniku mreže. NAS je zapravo posebna vrsta računala s ugrađe- nim tvrdim diskovima velikog kapaciteta. Takvo računalo nema tipkovnicu niti priključak za monitor, a ugrađen je i poseban operacijski sustav s odgovarajućim aplikacijama. Glavna zadaća NAS-a je omogućiti pohranu i dobavu podataka svojih tvrdih disko- va svim sudionicima mreže. Ponekad osim ove glavne namjene NAS uređaji mogu poslužiti i kao uređaji za pričuvnu pohranu podatka, poslužiteljska računa- la za usluge elektroničke pošte, web stra- nica i dr. Glavna prednost uporabe NAS uređaja u mreži u odnosu na pohranu podataka na poslužiteljskom računalu je rasterećenje poslužiteljskog računala jer se sve radnje pohrane i dobave datoteka odvijaju posredstvom NAS uređaja, a ne poslužiteljskog računala. NAS I-27PRO-MIL 1 O sn ov e Magnetska vrpca Poput magnetskih diskova i magnetske vrpce za svoje djelovanje koriste fizikalna svojstva magnetskog polja. Sve vrste magnetskih vrpci u načelu rade na isti način. Uska i dugač- ka vrpca putuje ispred glava za upisivanje, čitanje i brisanje. Magnetskim poljem glave upisuju, brišu ili čitaju podatke s magnetske vrpce. Magnetska vrpca izrađena je od uske polimerne savitljive vrpce na koju je nanijet magnetski sloj. Magnetski sloj izrađuje se od raznih magnetskih materijala od kojih su najčešći željezni oksidi i oksidi kroma. Na magnetski sloj nanijet je zaštitni završni sloj koji smanjuje trenje vrpce s glavom i čuva magnetski sloj od mehaničkih oštećenja. Tijekom upisivanja podataka vrpca putuje ispred magnetske glave i podaci se upisuju jedan iza drugoga. Novi se podaci mogu dodati samo na kraju već postojećih podataka. Zapis kod kojega se podaci nižu jedan iza drugoga i kod kojeg je za pristup do zadnjeg podatka potrebno pročitati ili barem proći sve prethodne podatke naziva se sekvenci- jalni zapis. Ako se magnetska glava za čitanje nalazi na početku vrpce, a treba pročitati podatak s kraja vrpce, potrebno je premotati vrpcu do željenog mjesta. Prematanje vrpce s početka na kraj traje približno jednu minutu, što je u svijetu računala vrlo dugo razdo- blje. Sekvencijalni zapis je karakteristično i neodvojivo svojstvo magnetskih vrpci. Najčešća primjena magnetskih vrpci je pričuvna pohrana podataka engl. Važni podaci se jednom dnevno, tjedno ili godišnje upisuju na magnetsku vrpcu koja se zatim odlaže na sigurno mjesto. Ako dođe do kvara na računalu i oštećenja podataka na ostalim medijima pohrane, npr. Postupak sigurnosne pohrane obvezan je postupak kod svih profesionalnih sustava za obradu podataka. Glavna prednost magnetskih vrpci u odnosu prema drugim medijima za pohranu je veli- ki kapacitet, niska cijena i dobro razvijena tehnologija proizvodnje. Osnovni nedostatak magnetskih vrpci je sekvencijalnost zapisa. Kod osobnih računala magnetske vrpce rabe se malokad, već se za pričuvnu pohranu podataka rabe optički diskovi. Magnetska vrpca I-28 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 Magnetska kartica Magnetske kartice engl. Trebaju imati posebna svojstva: nisku cijenu, male dimenzije, pouzdanost i jednostav- nu uporabu. Tipični primjer magnetskih kartica su, primjerice, zdravstvene iskaznice i kreditne kartice. Na njih je nanesen magnetski sloj s kapacitetom pohrane podataka od nekoliko KB. Taj se magnetski sloj dobro vidi na poleđini kartice kao tamna vrpca po cijeloj dužini kartice. Na taj sloj podaci se upisuju i s njega čitaju slično kao s magnetske vrpce. Korisnik kartice ne upisuje niti čita podatke, već su podaci namijenjeni onom tko pruža uslugu korisniku: trgovini, knjižnici, zdravstvenoj ustanovi itd. Optički disk Načelo djelovanja optičkih diskova temelji se na fizikalnim svojstvima svjetlosti. Kao izvor svjetlosti pri upisu i čitanju podataka na optičkim diskovima rabi se laser. Laser ima mogućnost stvaranja vrlo uskog snopa svjetlosti. Za upis podataka rabi se više različitih postupaka, npr. Za čitanje se rabi svojstvo odbijanja ili refleksije laserske zrake od površine optičkoga diska. Ravna površina na kojoj nisu upisivani podaci odbija upadnu lasersku zraku u paralel- nom snopu. Površina na kojoj su neravnine nastale upisom podataka, raspršuje upadnu lasersku zraku. CD-ROM CD-ROM su početna slova engleskog naziva compact disc read only memory, što bi se moglo prevesti kao: memorija za iščitavanje u obliku kompaktnog diska. CD-ROM-ovi isporučuju se s upisanim podacima koje korisnik ne može ni mijenjati ni brisati. Primjena CD-ROM-a zato je ograničena na distribuciju računalnih programa i podataka pa se često CD-ROM-ovi nazivaju i bibliotekama. Tako se, na primjer, mogu Slika 1. Magnetska kartica I-29PRO-MIL 1 O sn ov e nabaviti CD-ROM-ovi na kojima je upisana enciklopedija, rječnik ili neki skup podataka određenog područja, baze podataka iz različitih područja itd. CD-ROM-ovi proizvode se postupkom lijevanja polimera u alatima, u velikim serijama, što bitno pojeftinjuje pojedini primjerak. Kapacitet CD-ROM-a je 650 MB ili 700 MB, a promjer 120 mm. Dimenzije i format zapisa na CD-ROM-u su normirani pa se diskovi mogu izmjenjivati između pogonskih mehanizama različitih proizvođača. Podaci su na CD-ROM snimljeni samo s jedne strane i to u neprekinutoj spirali od središta prema rubu diska. Prednosti CD-ROM-ova su niska cijena, velik kapacitet, normirani format zapisa i dugotrajnost upisanih podataka. Nedostatak je nemogućnost promjene tvornički upisanih podata- ka i nemogućnost upisa novih podataka te znatno manja brzina čitanja od magnetskih diskova. CD-R Posebna vrsta optičkih diskova jesu zapisivi diskovi, tzv. CD-R je istih dimenzija i slične građe kao CD-ROM, a isporučuje se prazan bez podataka. S pomoću odgovarajućega pogonskog mehanizma korisnik može upisati podatke na prazan disk. Podaci se upisuju djelovanjem relativno snažne laserske zrake na površinu optičkoga diska, pri čemu se površina zagrijava i mijenja svojstvo refleksnog sloja. Postupak je nepovratan, tj. Disk s upisanim podacima jednakog je formata kao i CD-ROM i moguće ga je čitati na bilo kojemu CD-ROM pogonskom mehanizmu. Cijena praznog diska CD-R višestruko je veća od proizvodne cijene CD-ROM-a, a postupak upisa podataka relativ- no dugotrajan u odnosu na vrijeme izrade CD-ROM-a , pa je njihova primjena ogra- ničena na tri glavna područja: izradu prototipova CD-ROM-ova radi provjere sadržaja i promidžbe novih diskova, izdavanje CD-ROM-ova ograničene naklade od 20 do 100 diskova te za pričuvne kopije. CD-RW CD-RW je naziv za diskove na koje je moguće snimati i s njih brisati podatke. Taj je po- stupak moguće ponoviti mnogo puta pa su pogodni za pohranu velike količine podataka koje ne treba dulje čuvati i koji se češće mijenjaju. Prazan CD-RW višestruko je skuplji od CD-R-a pa se rabi malokad. Moguće ga je čitati u uobičajenom pogonskom mehanizmu za CD-ROM-ove. Vanjske dimenzije DVD-a jednake su dimenzijama CD-ROM-a, ali su ostala obilježja bitno promijenjena kako bi se povećao kapacitet. Nadalje, umjesto jednog, DVD može imati dva sloja podataka i zapis s obiju strana. Najveći mogući kapacitet DVD-a je 17 GB dvostrani disk s dva sloja , što je bitno više od CD-ROM-a. Jednostrani DVD s jednim slojem ima kapacitet 4,38 GB, a moguće su i različite kombinacije jednoslojni-dvoslojni, jednostrani-dvostra- ni disk. Danas se računalni programi isporučuju na DVD-ovima. DVD se uz ostalo rabi I-30 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 za pohranu igranih filmova, čija je trajnost i kvaliteta reprodukcije mnogo bolja nego s magnetskih vrpci videokaseta. Postoje izvedbe DVD-a koji se kupuju prazni i na koje korisnik može upisivati podatke. Tako je, primjerice, na DVD s oznakom DVD-R i DVD+R moguće podatke zapisati samo jednom kao na CD-R , a na diskove s oznakom DVD-RW i DVD+RW podatke je moguće pisati i brisati više puta. Pogonski mehanizmi optičkih diskova razlikuju se po mogućnostima i cijeni. Tako, primjerice, postoje pogonski mehanizmi koji mogu samo čitati CD-ROM-ove, ali i takvi koji mogu čitati i upisivati na sve ovdje spomenute vrste optičkih diskova. Uz to pogonski mehanizmi razlikuju se i prema brzini kojom mogu čitati i upisivati podatke na optičke diskove. Blu-ray Blu-ray disk ili skraćeno BD je optički disk koji ima kapacitet 50 GB podatak za dvo- slojni disk pa može pohraniti oko deset puta više podataka od jednoslojnog DVD diska. Blu-ray disk rabi laser kraće valne duljine plavo-ljubičasta boja od CD i DVD diskova crvena boja pa se može fokusirati na manju površinu i zato pohraniti više podataka na istu površinu diska. Kapacitet Blu-ray diska je dovoljan za pohranu igranih filmova televizijske slike visoke definicije engl. Za ilustra- ciju kapaciteta Blu-ray diska može poslužiti podataka da na njega stane približno 25. Većina ljudi cijelog života ne snimi toliko fotografija. Blu-ray diskovi na koje se može jednokratno snimiti podatke imanju oznaku BD-R, a diskovi na koje se može višekratno zapisivati i brisati podatke oznaku BD-RE. Online pohrana podataka Internet je omogućio pohranu podataka u načelu na bilo kojem računalu ili uređaju spo- jenom na internet. Pojedine tvrtke nude uslugu pohrane podataka na svojim računalima i medijima za pohranu uz određenu naknadu engl. Tvrtka se brine za sigurnost pohranjenih podataka i održa- vanje sustava. Korisnik koji pohrani podatke posredstvom interneta na takav sustav ne zna gdje su fizički podaci smješteni niti mu je to važno. Važno mu je da su podaci sigurni i da podacima može pristupiti s bilo kojeg računala koje ima pristup internetu. Korisnik ne mora brinuti o održavanju i zaštiti sustava niti o pričuvnim kopijama. Sve to za njega obavlja pružatelj usluge. Podaci u okolini računala, npr. Te podatke treba prikladnim pretvornicima senzorima i njima prigrađenim sklopovima pretvoriti u oblik električnih veličina prihvatljivih računalu. U tom smislu temeljna zadaća ulaznih uređaja je djelotvorna i jeftina pretvorba podataka iz okoline u oblik prihvatljiv računalu. Posebno je pogodna i za sada gotovo nezamjenjiva za unos teksta. Sastoji se od označenih tipaka koje su mehanički vezane za pripadne sklopke. Svakoj tipki pripada po jedna sklopka. Pritiskom na neku od tipki ostvaruje se električni kontakt. Zatvaranjem kontakata zatvara se električni krug koji dovodi napon na odgovarajuće nožice ugrađe- nog sklopa. Sklop na temelju primljenih napona a ovi ovise o pritisnutoj tipki stvara prikladne električne impulse i prosljeđuje ih računalu. Tipkovnica je spojena s računa- lom savitljivim priključnim kabelom i to na priključnicu za tipkovnicu koja se nalazi sa stražnje strane računala ili na USB sabirnicu. Postoje i bežične tipkovnice koje podatke s računalom razmjenjuju posredstvom radiovalova. I-32 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 Miš Miš engl. Miš je povezan s računalom pomoću spojnog kabela ili bežično. Pomicanjem miša po podlozi obično se pomiče kazalo pokazivač, engl. Miš nije pogodan za unos teksta, već je namijenjen crtanju ili pomicanju kazala po zaslonu monitora. Upravljanje nekim programom mišem svodi se na postavljanje kazala na jednu od ponuđenih mogućnosti na zaslonu monitora i zatim izborom te mogućnosti pritiskom na tipku miša. Za razliku od tipkovnice, mišem se može rukovati bez posebne izvježbanosti. Grafička ploča Izrada crteža s pomoću računala jedno je od važnih područja njegove primjene, a najpo- godniji ulazni uređaj za tu namjenu je grafička ploča engl. Grafičke ploče za uporabu sa stolnim računalima sastoje se od radne plohe uobičajenih dimenzija 30 x 30 cm i debljine oko 1 cm i pokaznog uređaja u obliku miša ili olovke. Dio radne plohe npr. Pomicanje pokaznog uređaja po površini ploče prenosi se spojnim kabelom u računalo te tako nastaje crtež pohranjen u računalu. Grafička ploča Pomična kuglica engl. Kućište miruje na podlozi. S gornje strane kućišta proviruje kuglica koju je moguće okretati prstima, a uz rub kućišta nalazi se nekoliko tipki. Korisnik polaže ruku na kućište i prstima okreće kuglicu. Dodatne naredbe moguće je ostvariti pritiskom na jednu od nekoliko tipki jedna, dvije ili tri smještenih uz rub kućišta. Primjenjuje se I-33PRO-MIL 1 O sn ov e za iste poslove kao i miš. Pomičnu kuglicu nije potrebno pomicati po podlozi pa zato pomična kuglica zahtijeva znatno manju radnu površinu od miša, što joj je i glavna pred- nost. Dodatna prednost je bolji nadzor pokreta kuglice nego kod miša. Najčešća uporaba pomične kuglice je uz CAD programe pri izradi crteža. Pomična kuglica Palica Palica engl. Palica se sastoji od kućišta koje miruje na podlozi i palice koja izlazi uspravno iz kućišta. Korisnik drži palicu u ruci i naginje je u smjeru lijevo-desno i naprijed-natrag. Na vrhu palice je tipka koja na pritisak daje računalu naredbu. Pokreti palice pretvaraju se u električ- ne impulse i priključnim kabelom pre- nose računalu. Jednostavnije i jeftinije palice rabe se uglavnom za računalne igre, dok su kvalitetnije i skuplje palice namijenjene uporabi u područjima gdje cijena nije presudna, npr. Palica I-34 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 Zaslon osjetljiv na dodir Zaslon osjetljiv na dodir engl. Podaci o mjestu dodira rabe se zatim za iste namjene kao i miš. Zaslon je dovoljno dotaknu- ti prstom na željenu mjestu da bi se stvorili električni impulsi koji odgova- raju položaju dodirnutog mjesta. Zbog jednostavnosti uporabe i po- uzdanosti, zaslon osjetljiv na dodir prikladan je za javne informacijske su- stave npr. Zaslon osjetljiv na dodir primjenjuje se i kod ručnih ra- čunala. Zbog malog zaslona, umjesto prstima, kod ručnih računala zaslon se dodiruje prikladnim štapićem. Osjetilna ploha Kod prijenosnih računala miš je nepraktičan, posebice kad se računalo rabi na putovanju, primjerice u vlaku ili zrakoplovu. Zbog toga većina prijenosnih računala opremljena je drugačijom vrstom pokaznih uređaja. Većina prijenosnih računala rabi osjetilnu plohu engl. Osjetilna ploha je ploha približne veličine 60 mm x 20 mm smještena ispred tipkovnice. Korisnik lagano dodiruje i prstima klizi po osjetilnoj plohi i tako pomiče kazalo na zaslonu monitora. Uz osjetilnu plohu nalaze se dvije ili više tipki koje imaju istu funkciju kao tipke miša. Zaslon osjetljiv na dodir Slika 1. Osjetilna ploha prijenosnog računala I-35PRO-MIL 1 O sn ov e Skener Skener engl. Za razliku od miša i grafičke ploče skener ne zahtijeva pre- crtavanje crteža, već je u stanju crtež izravno pretvoriti u električne veličine prihvatljive računalu. Načelo djelovanja skenera temelji se na pretvorbi svjetlosti odbijene od slike u električne veličine. Slika koja se želi unijeti u računalo osvjetljava se ugrađenim izvorom svjetlosti. Zrake svjetlosti odbijene od površine slike usmjeravaju se sustavom leća i ogledala osje- tilima senzorima za pretvorbu svjetlosti u električnu struju. Osjetilo ili senzor pretvara svjetlost u električnu struju, i to obično tako da je iznos struje proporcionalan jakosti svjetlosti. Osjetila su uglavnom integrirani poluvodički sklopovi osjetljivi na svjetlost, tipa CCD engl. Slika se dijeli u točke, pri čemu je svaka od toča- ka predočena jakošću električne struje koja odgovara intenzitetu odbijene zrake svjetlo- sti. Takav postupak očitavanja, pri čemu se slika dijeli u niz točaka koje se očitavaju u vre- menskom slijedu, zove se skeniranje. Slika je to vjernije prenesena što ima više točaka na jedinici površine osjetila, tj. Razlučivost skenera mjeri se brojem točaka po jedinici dužine točaka po palcu, engl. Stolni skeneri plošni skener, engl. Na gornjoj strani kućišta skenera nalazi se prozirno staklo na koje se, licem prema dolje, polaže slika koju se želi skenirati. U unutrašnjosti kućišta skenera nalazi se izvor svjetlosti, sustav leća i osjetila odbijene svjetlosti. Slika se očitava tako da se sklop svjetiljke, leća i osjetila giba s donje strane stakla cijelom duljinom slike koja se očitava. Stolni skeneri odlikuju se relativno dobrom kvalitetom, prihvatljivom cijenom, dobrom razlučivošću i jednostavnim rukovanjem. Danas su najrasprostranjenija vrsta skenera, a s računalom se uglavnom povezuju USB sabirnicom. Stolni skener I-36 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 Digitalni fotoaparat Digitalni fotoaparat umjesto filma ima osjetilo svjetlosti. Rukovanje digitalnim fotoapa- ratom vrlo je slično rukovanju običnim fotografskim aparatom. Korisnik tražilom bira prizor koji želi snimiti te, namjestivši parametre snimanja, pritišće okidač. Prizor se projicira na osjetilo svjetlosti gdje se pretvara u električne veličine. Na digitalnim foto- aparatima snimljenu sliku moguće je vidjeti na ugrađenom LCD zaslonu engl. Nakon prijenosa slike u računalo, slika se može uređivati. Neki modeli digitalnih fotoaparata mogu se povezati izravno s pisačem i tako bez posredova- nja računala otisnuti sliku. Jednom od glavnih prednosti digitalnoga fotoaparata smatra se zaštita okoliša jer se ne rabi film i postupak kemijskog razvijanja. Osim toga, otpada trošak nabave filma i izrade fotografija te tako ukupna cijena uporabe za mnogo snimaka može biti manja nego za klasične fotografije. Izravan unos slika u računalo daljnja je prednost uporabe digitalnoga fotoaparata. Čitalo crtičnog koda Jedno od važnih područja primjene računala je automatsko raspoznavanje. Automatsko raspoznavanje omogućuje izravan, brz i praktički nepogrešiv unos podataka o obilje- ženom objektu u računalo. Ti objekti mogu biti proizvodi, roba na skladištu, ljudi itd. Najbolji primjer djelotvorne primjene je očitavanje podataka o robi u trgovini oznaka ili šifra robe. Umjesto ručnog unosa podataka o robi koju je kupac donio na blagajnu, ure- đajem za automatsko raspoznavanje podaci o robi automatski se unose u računalo. Najčešće rabljena tehnologija automatskog raspoznavanja je tehnologija crtičnoga koda engl. Unos crtičnim kodom mnogo je brži i točniji od ručnog unosa. Objekti se u toj tehnologiji obilježavaju oznakom u obliku debljih i tanjih tamnih crta na svijetloj podlozi. Takva oznaka može sadržavati samo brojke ili brojke i slova. Način prikaza propisan je međunarodnim normama, a svaka od tih normi podrobno opisuje dimenzije i raspored pruga, tolerancije itd. Čitalo crtičnog koda I-37PRO-MIL 1 O sn ov e Čitalo crtičnoga koda engl. To je zapravo posebna vrsta skenera. Nekoliko je vrsta čitala crtičnoga koda: u obliku olovke, u obliku pištolja i lasersko čitalo crtičnoga koda. Lasersko čitalo proizvodi se u obliku ručnog pištolja ili kao ugrađeni nepokretni uređaj kojemu je dovoljno približiti crtičnu oznaku. U trgovi- nama je, na primjer, lasersko čitalo često ugrađeno u prodajni pult tako da pri prolasku tekućom vrpcom predmeti prelaze i preko čitala. Pri tome se treba jedino pobrinuti da je crtična oznaka okrenuta prema dolje kako bi bila dostupna ugrađenom čitalu. Mikrofon Mikrofon je ulazni uređaj koji ima dvije namjene. Najčešće se rabi za prijenos govora posredstvom interneta. Kod takvih primjena mikrofon je redovito u kompletu sa slušali- cama engl. Danas se takav komplet najčešće rabi za internetsku telefoniju naj- poznatija takva usluga je Skype i međusobnu komunikaciju između dva ili više sudionika posredstvom interneta brbljanje, čavrljanje, engl. Mikrofon može poslužiti i za snimanje govora. Govor se može pohraniti kao datoteka i naknadno obrađivati, repro- ducirati, poslati elektroničkom poštom i dr. Mikrofon i slušalice Druga i mnogo rjeđa primjena mikrofona je za glasovno davanje naredbi računalu ili za diktiranje te kod slijepih i slabovidnih osoba. Pri diktiranju računalo izgovorene riječi mora pretvoriti u oblik u kojem se te riječi mogu prikazati u obliku prihvatljivom programu za obradu teksta. I-38 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 Digitalna video kamera Građa digitalnih video kamera slična je građi digitalnog fotoaparata. Ključna razlika je u tome što video kamera mora svake sekunde pohraniti barem 25 sličica kako bi ljudsko oko pri reprodukciji doživjelo prihvatljive pokretne slike. To u usporedbi s digitalnim fotoaparatom zahtijeva mnogo više memorije i mnogo više obrade podataka u istom vre- menu. Raznim postupcima digitalne videokamere nastoje riješiti poteškoće koje nastaju pri tom. Tako primjerice video kamera raznim postupcima sažima video zapis obično u omjeru 5:1 što u određenoj mjeri smanjuje kvalitetu slike, snima manje od potrebnih 25 sličica pa programski konstruira sličice koje nedostaju itd. CCD pretvornik digitalnih video kamera u načelu je isto građen kao i CCD pretvornik digitalnih fotoaparata. Bolje video kamere imaju tri CCD pretvornika i tri pripadna elektronička sklopa koji obrađuju zasebno svaku od osnovnih boja. Jeftinije video kamere, a takvih je većina, imaju jedan CCD koji se sastoji od tri vrste točkastih pretvornika - svaki za jednu osnovnu boju. Razlučivost digitalnih video kamera standardne razlučivosti mnogo je manja od razluči- vosti digitalnih fotoaparata i u rasponu je od 460. To je ujedno i broj točkastih osjetila na CCD pretvorniku. Razlog manje razlučivosti je relativno mala razlučivost televizijskih prijemnika na kojima će se reproducirati slika. Zato su danas sve popularnije kamere visoke definicije - HD engl. Za mnogo podataka koje treba pohraniti koristi se poluvodička memorija, optički diskovi i čvrsti diskovi. Treba upozoriti da je to bitno različita vrsta zapisa od one koju snimaju analogne video kamere, primjerice VHS formata. Digitalni zapis može se bez pretvorbe i gubitka po- dataka prenijeti u računalo i obrađivati prikladnim programom. Kod analognog zapisa potrebno je zapis najprije pretvoriti u digitalni pri čemu nužno dolazi do gubitka podata- ka i kvalitete. Digitalna video kamera I-39PRO-MIL 1 O sn ov e Digitalne video kamere troše mnogo više energije od digitalnih fotoaparata. Zbog toga su njihove baterije veće i mnogo većeg kapaciteta. I tu je riječ o akumulatorima koji se mogu puniti, a jednim punjenjem može se snimati, ovisno o modelu, od 1 do 3 sata. Zapis video kamere zauzima mnogo memorije pa je za prijenos na tvrdi disk računala u kratkom vremenu potrebno osigurati brzu vezu. Uobičajeno je rabiti FireWire IEEE- 1394 vezu. Kako to nije uobičajena oprema većine prosječnih računala, mora se dogradi- ti naknadno. Digitalne video kamere imaju brojne prednosti pred analognim. Imaju veću razlučivost pa je i slika oštrija, mnogo su osjetljivije na svjetlo pa mogu snimati pri slabijem osvjetlje- nju, snimljeni materijal može se obrađivati na računalu bez gubitka kvalitete, presnima- vati na digitalni medij bez gubitka kvalitete itd. Webcam Pojavom interneta pojavila se posebna, jeftina i prak- tična izvedba videokamera poznata pod nazivom engl. To je kamera koja se smješta uz računalo i spaja s računalom posredstvom USB sabirnice. Kamera je usmjerena prema korisniku koji sjedi za računalom i pomoću odgovarajućeg programa omogućuje da se dva udaljena sugovornika vide na zaslonu monitora. Razlučivost i kvaliteta slike tih kamera lošija je od kvalitete slike digitalnih fotoaparata ili digitalnih video kamera, ali je dostatna za jednostavnu vizualnu komu- nikaciju. Sama kamera ne može pohraniti sliku već se slike spremaju i obrađuju na računalu. Skuplji modeli kamera mogu se rabiti i za videonadzor. Ta okolina mogu biti ljudi, pa su to onda prikazi u vizualnom ili zvučnom obliku, ili strojevi kada su prikazi u obliku električnih veličina, npr. I u jednom i u drugom primje- ru zadaća je izlaznih naprava brzo, jeftino i djelotvorno pretvaranje digitalnih električnih veličina iz računala u oblik prihvatljiv okolini. Monitor Monitor je izlazni uređaj koji podatke iz računala prikazuje na svom zaslonu u čovjeku razumljivu obliku. Prikaz se sastoji od teksta, crteža, razumljivih simbola itd. Osnovni element slike na zaslonu monitora je zaslonska točka engl. Zaslonska točka je krug pro- mjera od 0,1 do 0,5 mm ili pravokutnik podjednakih dimenzija. Kakvoća slike monitora Slika 1. Webcam I-40 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 ponajprije ovisi o broju zaslonskih točaka od kojih je slika sastavljena. Što je više toča- ka na zaslonu monitora, to je slika bolja, a mjera za kakvoću slike u tom smislu zove se razlučivost ili rezolucija. Razlučivost monitora je podatak o najvećem broju zaslonskih točaka koje na zaslonu može prikazati monitor, a izražava se kao umnožak vodoravne i uspravne razlučivosti. Tako, na primjer, monitor razlučivosti 800 x 600 može prikazati najviše 480. Raspon razlučivo- sti suvremenih monitora kreće se od 800 x 600 pa do 2. Omjer između vodoravne i uspravne stranice monitora najče- šće je 5:4 ili 16:10 pa se iz podatka o duljini dijagonale mogu odrediti dimenzije zaslona. S obzirom na mogućnost prikaza višebojne slike monitori se dijele na jednobojne mo- nokromatske i višebojne kolor. Jednobojni monitori mogu podatke prikazati samo u jednoj boji na crnoj podlozi ili crne podatke na jednobojnoj podlozi. Višebojni monitori prikazuju sliku kombinacijom triju osnovnih boja: crvene, zelene i plave engl. RGB, red, green, blue , pa se zovu RGB monitori. Kombinacijom intenziteta tih triju boja moguće je dobiti bilo koju drugu boju. Monitor s katodnom cijevi do nedavno su bili najrasprostranjenija vrsta monito- ra. Dobra kakvoća slike, dobra pouzdanost i umjerena cijena glavni su razlozi tome. Nedostaci su mu relativno velike dimenzije i relativno velika potrošnja energije mnogo veća od LCD monitora. Monitori s tekućim kristalom engl. LCD monitor, liquid crystal display monitor trenut- no su najpopularnija vrsta monitora. Dobili su ime po pokaznom dijelu monitora čije se djelovanje temelji na svojstvima tzv. LCD monitori odlikuju se malim dimenzijama i vrlo malom potrošnjom energije. Za istodobni prikaz računalnih podataka većem broju gledatelja rabe se projektori koji sliče dijaprojektorima, a koji imaju ugrađen LCD zaslon. Ta vrsta monitora omogućuje projekciju prikaza na platno ili zid. LCD monitor lijevo i monitor s katodnom cijevi I-41PRO-MIL 1 O sn ov e Pisač Podatke iz računala na papir ispisuju izlazni uređaji koji se nazivaju pisači engl. Suvremeni pisači osim teksta s velikim izborom izgleda znakova engl. Višebojni pisači stvaraju višebojnu sliku kombinacijom triju tzv. Primjenom boja CMY rabi se tzv. Komplementarne boje CMY propuštaju svjetlost svih boja osim osnovnih RGB. Modrozelena propušta sve boje osim crvene, ljubičastocrvena sve boje osim zelene i žuta sve boje osim plave. Otiskivanjem jedne preko druge boje CMY i izbo- rom odgovarajućeg intenziteta može se dobiti dojam svih ostalih boja. Višebojni pisači rabe slične tehnologije kao i jednobojni, uz nužne dodatke za ispis svih triju osnovnih boja i crne boje, što ih čini složenijima. Kakvoća slike u velikoj mjeri ovisi o primijenje- noj tehnologiji, a cijena višebojnih pisača veća je nego jednobojnih. Najrasprostranjeniji pisači u boji su pisači s mlazom tinte. Pisači s mlazom tinte engl. Glava takvog pisača ima sposobnost štrcanja vrlo tankog mlaza tinte u smjeru papira. Na papiru kap tinte osuši se ostavljajući obojenu točku. Dobra svojstva pisača s mlazom tinte jesu bešuman rad i vrlo dobra kakvoća otiska, tek nešto lošija od otiska laserskog pisača. Pisači s mlazom tinte stekli su popularnost zbog mogućnosti relativno jeftinog i kvalitetnog ispisa u boji, pa su danas najpopularnija vrsta pisača. Pri kupnji pi- sača s mlazom tinte treba usmjeriti pozornost na cijenu tinte. Ako je riječ o pisaču u boji, cijena jednog punjenja tinte može stajati jednako kao i jeftiniji pisač. Podaci iz računala dolaze u pogonski sklop laserskog pisača koji je, zbog složenosti upravljanja svim dijelovima, pravo malo računalo. Uski snop laserske zrake i precizno upravljanje omogućuje kakvoću otiska kakvu ne može postići ni jedna druga vrsta pisača. Laserski snop usmjerava se na fotoelektrostatički bu- banj koji se zbog toga električki nabija i privlači obojeni prah. S bubnja prah se prenosi na papir i zagrijavanjem trajno veže s papirom. Visoka kakvoća otiska i relativno pristupač- na cijena razlog su popularnosti laserskih pisača. Boja u prahu, kojom se koristi laserski pisač engl. Jedno pakovanje može otisnuti nekoliko tisuća kopi- ja, a cijena mu nije zanemariva i iznosi od 10% do 20% cijene pisača. Neki od proizvođača uz spremnik za boju vežu i fotoelektrostatički bubanj pa se promjenom boje mijenja i cije- li sklop bubnja, što dodatno povećava cijenu zamjene. Laserski pisači u boji višestruko su skuplji od jednobojnih pa se rabe malokad. Papir, na koji djeluju grijači, temperaturno je osjetljiv i na zagri- janim mjestima površina papira prelazi u crnu boju. Pomicanjem papira i zagrijavanjem izabranih grijača stvara se slika na papiru. Dobra svojstva termičkih pisača jesu male di- I-42 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 menzije, bešuman rad i relativno niska cijena. Glavni nedostaci su potreba za posebnom vrstom papira ili termičke vrpce i mala brzina. Primjenjuju se u uređajima ograničenih dimenzija i težine, npr. Matrični ili iglični pisači engl. Broj iglica u glavi određuje najveći broj točaka koje glava može otisnuti u jednom položaju. Što je broj iglica veći, može se postići bolji otisak jer se otisnuti znak sastoji od većeg broja točaka. Matrični pisač ostvaruje otisak udarcem iglica preko obojene vrpce engl. Buka koju pritom proizvodi nipošto nije zanemariva i u prostoriji u kojoj se nalazi može ozbiljno ometati rad. Nakon određenog broja otisaka vrpcu treba zamijeniti. Matrični pisači danas nisu više toliko rasprostranjeni jer su ih zamijenili pisači s mlazom tinte i laserski pisači. Matrični pisači ostali su u uporabi ponajprije za ispis teksta kod kojeg kvaliteta nije bitna. Sva se crtala te- melje na istom osnovnome načelu: relativnom pomicanju pera za crtanje u odnosu prema mediju na kojemu se crta. Pomak u bilo kojem smjeru ostvaruje se kombinacijom dvaju neovisnih i međusobno okomitih pomaka koji se označuju kao pravac x i y. Crtalo s nepomičnim papirom engl. Papir na kojemu se želi izraditi crtež učvršćuje se na ploču postolja tako da je nepomično priljubljen uz nju. Iznad tako učvršćenoga i nepomičnog papira kreće se pero crtala. Upravljanjem pomaka pera u pravcu x i y, podizanjem i spuštanjem pera, moguće je izraditi crtež. POS termički pisač I-43PRO-MIL 1 O sn ov e Slika 1. Crtalo s nepomičnim papirom Crtalo s pomičnim papirom engl. Iznad oboda glavnog valjka nalazi se po- kretno pero koje se pomiče također samo u jednom pravcu, i to pravcu koji je okomit na pravac gibanja papira. Pero se osim toga spušta na papir i podiže s njega. Valjci pomiču papir u pravcu y, a istodobno se pero pomiče u pravcu x te je tako moguće iscrtati crtež. Kako je pomicanje papira u pravcu y ograničeno samo dimenzijama papira koji je uložen u crtalo, ta vrsta crtala može izrađivati crteže velikih dimenzija. Širina crteža ograničena je dimenzijama pogonskih valjaka, a duljina mu je praktično neograničena. Crtalo s po- mičnim papirom ne može se smjestiti na stol, već je samostojeći uređaj, a rabi se uglav- nom za profesionalnu izradu tehničkih crteža većih dimenzija. Crtalo s pomičnim papirom I-44 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 Sklopovi za stvaranje zvuka Sklopovi za stvaranje zvuka koji se nazivaju još i sintetizatori zvuka engl. Najčešće je riječ o pretvorbi u ljudski govor i glazbu. Sintetizatori zvuka izrađuju se najčešće kao kartice za ugradnju u računalo i popularno se nazivaju zvučne kartice engl. Glavno područje primjene zvučnih kartica je tzv. Zvučne valove stvaraju zvučnici engl. Primjer takvog uređaja je zaslon osjetljiv na dodir engl. Pomoću takvih je uređaja moguće i unositi podatke u računalo i primati podatke iz računala. I-45PRO-MIL 1 O sn ov e1. Ovisno o programu engl. Programi kojima se korisnik često služi pohranjeni su najčešće na tvrdom disku računala i kaže se da su instalirani na računalu. Programski dio računala instalirani programi najčešće vrijedi više od njegova sklopov- skoga dijela, a izbor programa ovisi o potrebama korisnika. Dio programa korisnik redo- vito kupuje već pri nabavi računala, a drugi dio može instalirati prema vlastitim potre- bama. Instaliranje programa relativno je jednostavno i ne čini veću teškoću ni korisniku koji ne zna previše o računalu. Svaki računalni program sastoji se od naredbi. Naredba je temeljni element progra- ma. Pojam naredbe je u svakodnevnu životu jasan. To je određen postupak izražen na dogovoren i razumljiv način, kojim naredbodavac upućuje izvršitelja na obavljanje radnje. Slično je i s računalom. Programer naredbodavac naredbom naređuje računalu izvr- šitelju obavljanje željene radnje. Program je skup naredbi nanizanih strogo utvrđenim redoslijedom, čijim izvršenjem se obavlja željeni posao. Programi se mogu svrstati u skupine s obzirom na različita svojstva. Jedna od mogućih podjela jest podjela u dvije velike skupine. U prvu skupinu ubrajaju se operacijski sustavi engl. OS, operating system jest program ili, što je mnogo češće, skup programa koji povezuju i objedinjuju sve sklopovske dijelove računala i omogućuju njiho- vu djelotvornu uporabu. Operacijski sustav treba što je više moguće olakšati uporabu sklopovskih dijelova raču- nala s gledišta korisnika i istodobno osigurati maksimalnu djelotvornost. On je podloga svim ostalim programima koji se izvode na računalu. I-46 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 Operacijski sustav brine se za to na koje mjesto u memoriji pohraniti koji podatak, kako dobaviti podatke s magnetskog diska ili tipkovnice itd. Tijesno je vezan za sklopovsku građu računala pa je za svaku vrstu računala potrebno, u načelu, izraditi drugi operacij- ski sustav. Budući da je središnja jedinica za obradu u osobnom računalu mikroprocesor, i operacijski su sustavi građeni za sasvim određenu vrstu ili porodicu mikroprocesora. Svako višenamjensko računalo, a to su praktično sva osobna računala, mora djelovati pod nekim operacijskim sustavom jer je bez njega beskorisno. Svaki korisnički program gra- đen je tako da pretpostavlja postojanje nekog od operacijskih sustava i pri svom radu rabi njegove funkcije. Pri nabavi je korisničkog programa potrebno provjeriti jesu li korisnički program i operacijski sustav sukladni. Poznatiji operacijski sustavi jesu: Windows, MS- DOS, Linux, Unix. Operacijski sustav je program koji se prvi pokreće pri uključenju računala i njegova jezgra ostaje cijelo vrijeme u memoriji računala upravljajući radom računala i cjeloku- pnim protokom podataka. Ostali dijelovi operacijskog sustava mogu se dobavljati u radnu memoriju i pokretati prema potrebi. Postoje operacijski sustavi za osobna računala koji su građeni pod pretpostavkom da je računalo istodobno namijenjeno jednom korisniku i jednom programu. Drugim riječima, računalo je istodobno u stanju komunicirati samo s jednim korisnikom i samo jednim programom. Za razliku od njega, višekorisnički operacijski sustav omogućuje istodobni rad više korisnika i više programa na istom računalu. Korisnik pri prvom susretu s višekorisničkim i jednokorisničkim operacijskim sustavom odmah će uočiti razliku. Pri pokretanju jednokorisničkog operacijskog sustava moguće je odmah pokrenuti neki od korisničkih programa bez posebne prijave korisnika. Pri pokre- tanju višekorisničkoga operacijskog sustava od korisnika se zahtijeva prijava engl. To je postupak kojim se korisnik predstavlja računalu. Predstavlja se tako da na početku upiše korisničko ime engl. Operacijski sustav na temelju unaprijed pridijeljenog dopuštenja dopušta mu ili ne dopušta rad na računalu. Ako je korisniku dopušten rad, tada operacijski sustav na temelju unapri- jed određenih parametara ograničava rad korisnika na dopuštene radnje. Na primjer, korisnik može pristupiti samo dopuštenim podacima pohranjenim na tvrdi disk, dok su mu svi ostali podaci nevidljivi i nedostupni. Korisničko ime i lozinku korisniku dodjelju- je osoba koja upravlja radom višekorisničkog računala, a zove se sistemski operater ili sistem-operater popularno sistemac. Sistem operater određuje i što će sve korisnik moći raditi na računalu. Korisničko ime obično je jedna riječ duljine pet do osam znakova koja je javna i korisnik je slobodno može objaviti. Lozinka je također jedna riječ duljine pet do osam znakova, a za razliku od korisničkog imena strogo je povjerljiva i korisnik je ne bi trebao nikom priopćiti. Lozinkom korisnik dokazuje da je to upravo on i sve što se događa na računalu bit će pripisano korisniku koji je naveo tu lozinku. Zbog toga lozinku treba tajiti jer njezina zloporaba može prouzročiti korisniku velike neugodnosti. Višekorisnički operacijski sustavi namijenjeni su za rad u mreži, a postavljaju povećane zahtjeve na računalo glede središnje jedinice za obradu, memorije i ulazno-izlaznih sklo- pova. Tipičan primjer jednokorisničkog operacijskoga sustava jest MS DOS, a višekori- sničkog Unix. I-47PRO-MIL 1 O sn ov e BIOS BIOS engl. To je program koji se prvi izvršava pri uključenju računala i koji, uz mnoge ostale zadaće, provjerava ispravnost pojedinih dije- lova računala, te učitava i pokreće operacijski sustav. Korisničko sučelje Dio programa koji je zadužen za komunikaciju s korisnikom zove se korisničko sučelje engl. Taj je program zadužen za prihvat naredbi i podataka od korisnika i predaju podataka korisniku. Može biti zaseban program ili dio operacijskoga sustava. Operacijski sustavi koji komuniciraju s korisnikom znakovima i slikovnim simbolima zovu se operacijski sustavi s grafičkim korisničkim sučeljem engl. GUI, graphic user interface. Računalo, osim s pomoću slova i brojki znakova , predaje poruke korisniku s pomoću sličica koje se zovu ikone engl. Korisnik svoje poruke računalu, osim s pomoću tipkovnice, može predavati i s pomo- ću miša pokazujući na prikazane slike na zaslonu i birajući na taj način željene radnje. Primjer takvog operacijskog sustava je Windows. Grafičko korisničko sučelje Starija računala rabila su tzv. Komunikacija korisnik-raču- nalo tekla je isključivo slovima, brojkama i još nekim znakovima. Korisnik je podatke i naredbe upisivao pomoću tipkovnice, a računalo je rezultat priopćavalo ispisom teksta ili brojeva. Primjer takvog korisničkog sučelja je MS-DOS. Za korisnika je takav način komuniciranja s računalom bio teži i neprirodniji od grafičkog korisničkog sučelja. Jedina prednost znakovnoga korisničkog sučelja je mogućnost rada na slabim računalima raču- nalima koja imaju malu moć računanja. I-48 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 1. Tu se, primjerice, ubrajaju programi za obradu teksta, programi za crtanje, programi za obradu baza podataka itd. Ima mnogo namjenskih programa pa se ovdje spominju samo glavne skupine. S obzirom na vrstu zadatka koji rješavaju, namjenske programe možemo podijeliti u sljedeće skupine: Programi za obradu teksta engl. Primjer takvog programa je Microsoft Word. Sustav omogućuje unos otisnutih ili rukom napisanih podataka u računalo bez posredo vanja čovjeka obično skenerom. Primjer takvog programa je Recognita. DTP, desk top publishing jest računalni sustav koji omo- gućuje priređivanje teksta u obliku spremnom za tisak. Primjer takvog programa je InDesign. Namjenski programi za obradu slike omogućuju jednostavnu i brzu obradu slika: cr- tanje, prepravke, ispis, pohranu i dr. Ta vrsta programa treba na što prikladniji način omogućiti: crtanje i brisanje slike ili dijelova slike, bojenje, smanjivanje i povećavanje slike ili njezinih dijelova, kopiranje cijele slike ili njezinih dijelova, pohranu slike itd. Primjeri takvog programa su CorelDraw i AutoCAD. Programi za obradu zvuka omogućuju jednostavno rukovanje zvukom: generiranje, snimanje i reprodukciju zvuka, promjenu i izobličenje zvuka, sintetiziranje zvuka, pohranu zvučnog zapisa itd. U programe za obradu baza podataka ubrajaju se namjenski programi koji omogu- ćuju obradu velike količine istovrsnih podataka pohranjenih u tzv. Primjer takvog programa je Microsoft Access. Namjenski programi za tablično računanje proračunske tablice, engl. Primjer takvog programa je Microsoft Excel. Programi za prezentacije služe za pripremu i prezentaciju različitih sadržaja koji se žele prikazati prilikom predavanja ili izlaganja. Program služi tome da se sadržaj po- moću računala i priključenog projektora projicira na platno kako bi ga moglo vidjeti više ljudi. Primjer takvog programa je Microsoft PowerPoint. Tako, primjerice, postoje web preglednici za pregledavanje web stranica , programi za elektroničku poštu, programi za prijenos datoteka ftp itd. Osim navedenih postoji još mnogo drugih namjenskih programa za različite na- mjene. Ovisno o potrebama i sklonostima korisnik može izabrati neki od mnogih raspoloživih programa kako bi što jednostavnije i brže riješio svoj zadatak. Inženjerski programi su posebna skupina namjenskih programa koji omogućuju i olakšavaju rješavanje specifičnih inženjerskih zadaća. Ti se programi mogu svrstati u dvije skupine: Programi za projektiranje pomoću računala engl. CAD, computer aided design namijenjeni su izradi projekata pa se tu npr. Pojam CAD često se rabi u širem smislu i odnosi se na primjenu računala pri nastanku nekog proizvoda ili usluge. Programi za proizvodnju s pomoću računala engl. CAM, computer aided manufactu- ring omogućuju proizvodnju uz pomoć računala strojevi upravljani računalom. U širem smislu pojam se odnosi na cjelokupni proizvodni sustav koji je pod nadzorom računala računala, programi, sustav za komuniciranje, strojevi upravljani računalom itd. Korisnički programi relativno su jednostavni za uporabu i korisnik takva programa ne treba znati gotovo ništa o djelovanju i građi računala. Namjenskih programa ima mnogo više nego operacijskih sustava i s gledišta korisnika to su programi koji neposredno rješavaju njegov zadatak. Većina namjenskih programa izrađena je tako da su predviđeni za rad s određenim operacijskim sustavom i bez njega ne mogu raditi. Ovdje će biti nabrojane neke od mogućnosti proširenja pristupačnosti korisničkog sučelja takvim osobama. Primjerice moguće je promijeniti namjenu pojedinih tipki kako bi odgova- rala ljevorukim osobama. Podesiti se može i brzina pomicanja kazala engl. Osobama koje se ne mogu služiti mišem moguće je podesiti da se kazalo pomiće pomoću tipkovnice npr. Slabovidne osobe mogu imati poteškoća pri čitanju sa zaslona. Korisničko sučelje može se podesiti tako da prikazani tekst bude veći od uobičajenog i lakše čitljiv takvim oso- bama. Osim toga može se promijeniti kontrast i boje prikaza, povećati ikone ili uključiti povećalo kojim je moguće znatno povećati bilo koji dio prikaza na zaslonu. Za slijepe osobe može se uključiti glasovna reprodukcija teksta sa zaslona. Svaki tekst prikazan na zaslonu monitora bit će glasno pročitan kako bi ga takve osobe mogle čuti. Ponekad glas može opisati i što se događa u video prikazu na zaslonu. Kod osoba koje imaju poteškoća s koordinacijom pokreta prstiju ili su im takvi pokre- ti otežani može se za unos podataka rabiti prividna tipkovnica prikazana na zaslonu monitora. Za unos podataka potrebno je mišom kliknuti na odgovarajuće mjesto na slici tipkovnice. To je ponekad mnogo lakši način unosa podataka takvim osobama od tipka- nja na uobičajenoj tipkovnici. Za osobe koje uopće ne mogu pokretima unositi podatke npr. Osobe oštećenog sluha ne čuju zvučne poruke pa se može podesiti da se umjesto zvučnih poruka prikazuju slikovne poruke. Može se podesiti i kako dugo će neka poruka biti vidljiva na zaslonu, pa osobe sa slabijom koncentracijom ili poteškoćama u razumijevanju mogu podesiti po volji dulje vrijeme prikaza poruka. Većinu gore navedenih mogućnosti moguće je podesiti u operacijskom sustavu npr. Vista bez instaliranja bilo kakvih dodatnih programa. Ako se rabi operacijski sustav koji nema takve mogućnosti, moguće je dodatno instalirati programe koji to omogućuju. Za razliku od čovjeka, računala imaju samo dva od tih obilježja: pamćenje i logičko rasuđivanje. Zato se zadaci koje računalo treba riješiti mo- raju pretvoriti u oblik koji uključuje samo te dvije sposobnosti računala. Da bi si olakšao pretvorbu zadataka iz svijeta koji ga okružuje u oblik prihvatljiv računalu, čovjek se služi mnogim pomoćnim postupcima: planiranjem, opisom zadatka, algoritmom, pseudoko- dom, dijagramom tijeka i dr. Svi ti postupci služe samo jednom: olakšati i pojednostavniti prikaz zadatka u oblik prihvatljiv računalu. Kako je jedini oblik koji računalo razumije I-51PRO-MIL 1 O sn ov e programski jezik računala, to će konačni rezultat svih tih postupaka biti računalni pro- gram. Što je zadatak koji treba riješiti na računalu složeniji, to je u načelu više pomoćnih postupaka potrebno da bi se došlo do računalnog programa čijim se izvršavanjem rješava zadatak. Ti su postupci međusobno povezani i redovito se sljedeći postupak oslanja na prethodni. Što se više napreduje pri rješavanju zadatka, prikaz zadatka postaje sve po- drobniji, razlučeniji na manje zadatke i sličniji konačnom računalnom programu. Prvi korak u rješavanju bilo kojeg opsežnijeg zadatka jest planiranje. Kao i u svakom drugom poslu, tako i pri izradi računalnog programa planiranje može uštedjeti mnogo truda, vremena i novca. Planiranjem se predviđa tko će, kada i što raditi. Pri izradi slo- ženih programa često sudjeluje mnogo ljudi pa je planiranje veoma važan dio pripreme kako bi se uskladio rad svih. Čak ako program izrađuje samo jedan čovjek, planiranjem se mogu predvidjeti i rasporediti pojedine faze izrade programa. Prvi preduvjet da bi se neki zadatak mogao uspješno riješiti jest znati kako zapravo zadatak glasi. Iako se na prvi pogled može činiti da je zadatak jasan, podrobnijim razma- tranjem često se ustanovi da zadatak nije u potpunosti jasno određen. Zbog toga je prije svega potrebno analizirati zadatak. Analiza zadatka jest raščlamba i potpuno razumije- vanje zadatka i željenih rezultata. Analizu zadatka programer mora provoditi usko sura- đujući s korisnikom koji dobro poznaje zadaće koje treba riješiti. Rezultat takve analize je specifikacija zadatka, koja sadržava dovoljno podataka da bi se taj zadatak mogao riješiti. Specifikacija je dokument koji sadržava podroban popis i opis zadataka i željenih rezul- tata. Specifikacija zadatka nije prijedlog kako ga riješiti, već samo točan opis što je na raspolaganju i što se želi dobiti kao rezultat. Algoritam je naputak kako riješiti neki zadatak ili obaviti neki posao. Primjerice, algo- ritam je naputak za pripravak nekog jela ili rukovanje mobilnim telefonom. Algoritam redovito svodi cjelokupan zadatak na rješavanje više jednostavnijih i manjih zadataka. Ako je algoritam jasno i podrobno napisan, tada je dovoljan da osoba koja nikad nije rješavala taj zadatak na temelju algoritma može doći do rješenja. I ne samo to; slijedeći upute algoritma, zadatak u načelu može riješiti i stroj npr. Zato se kaže da se algoritam sastoji od niza mehaničkih radnji. Pritom se pod mehaničkim radnjama razumijevaju takve radnje za čije izvršenje nije više potrebna posebna inteligencija, već ih može, slijedeći upute, izvršiti bilo tko uključujući i stroj. Ako je riječ o računalima, onda je algoritam uputa računalu kako može riješiti postavljeni zadatak. Algoritam je načinjen na temelju specifikacije, a napisan je na način na koji se može pretvoriti u naredbe računalnog jezika. To je redovito niz relativno jednostavnih operacija čijim se slijednim izvršavanjem može na temelju ulaznih podataka dobiti rezultat. Te operacije ne moraju biti, i najčešće nisu, navedene pomoću naredbi programskog jezika, već na neki prikladni opisni način, primjerice: Dijagram tijeka engl. To je pomoćno sredstvo koje je neovisno o programskom jeziku i računa- lu, a vizualizira zadatak i on postaje pregledniji. Dijagram tijeka sastoji se od nekoliko jednostavnih geometrijskih likova spojenih crtama na čijim su krajevima strelice. Tako usmjerene crte pokazuju tijek rješavanja zadatka pa odatle i naziv dijagrama. S pomoću geometrijskih likova i usmjerenih crta prikazuje se način na koji se zadatak može riješiti. I-52 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 Može se reći da je dijagram tijeka slikovni prikaz algoritma. Dijagram tijeka može pomo- ći objasniti i drugima prenijeti što se događa i što se treba dogoditi pri rješavanju zadatka. On olakšava analizu, bolje razumijevanje zadatka i uočavanje logičke povezanosti pojedi- nih manjih zadataka koje treba riješiti da bi se postiglo dobro rješenje. Izrada računalnog programa često je složen i dugotrajan postupak u kojem sudjeluje mnogo ljudi. Pri izradi složenih tvorevina ljudi si nastoje pomoći različitim pomagali- ma kako bi olakšali i ubrzali posao pa si tako i pri izradi programa za računalo pomažu raznovrsnim postupcima. Jedan od najčešćih postupaka za rješavanje složenog zadatka je podjela tog zadatka u jednostavnije i manje zadatke koji se mogu sagledati i riješiti u mnogo kraćem vremenu i s mnogo manje truda. Pri izradi računalnog programa postupak se može pojednostavniti tako da se najprije riješi manji i jednostavniji zadatak, a to je moguće izradom pseudokoda. Pseudokod je tobožnji program grč. Pseudokod se sastoji od kratkih izraza na govornom jeziku koji opisuju i ukratko objašnjavaju pojedine zadatke algoritma. Važno je uočiti da ti izrazi trebaju biti napisani na svakodnevnom govornom jeziku, a ne programskom jeziku računala. Riječ je o izrazima koji su razumljivi svima koji govore taj jezik. Pseudokod ne bi trebao sadrža- vati naredbe bilo kojeg programskog jezika za računalo jer bi time bio razumljiv samo onom tko razumije te naredbe. Trebao bi biti napisan kao popis izraza koji slijede jedan za drugim. Zbog bolje čitljivosti i razumljivosti pseudokoda, dobro je uvlačiti pojedine skupine izraza koje čine logičku cjelinu. Pseudokod bi trebao biti napisan tako da bilo koji programer u bilo kojemu programskom jeziku za računalo može na temelju njega napisati program. Programiranje Program je skup naredaba nanizanih strogo utvrđenim redoslijedom, čijim se izvršenjem obavlja željeni posao. Čovjek koji piše program naziva se programer, a postupak nastanka programa naziva se programiranje ili kodiranje. Programiranje je pisanje niza naredbi koje tvore program. Taj je korak tijesno vezan za programski jezik u kojemu se program piše, a često i sklopovsku opremu na kojoj se program izvodi. Logički način na koji programer može predočiti jedan te isti zadatak jest višestruk i uključuje i maštovitost programera. Jedna te ista radnja može se izvršiti pomoću više različitih naredbi. Može se slikovito reći da je programer graditelj koji slažući naredbe cigle na određen način gradi program kuću. Pri tome on pri ugradnji svake naredbe cigle mora imati na umu i cijeli program građevinu. O vještini programera uvelike ovisi stabilnost i kakvoća programa građevine , kao i količina i način ugrađenih naredbi materijala. Složene zadaće zahtijevaju složene programe pa je potreban sustavni pristup I-53PRO-MIL 1 O sn ov e i uporaba različitih tehnika i pomagala pri izradi takvih programa: algoritama, dijagrama tijeka, pseudokoda i dr. Da bi mogao uspješno napisati program, programer mora prije svega dobro poznavati njegove sastavne dijelove - naredbe. Upoznavši dobro značenje i način djelovanja svake naredbe, programer može započeti s kombiniranjem tih naredbi u program. Način kori- štenja naredbi u programu i njihovo slaganje strogo je propisano pravilima programskog jezika, a naziva se sintaksa. Programer mora znati raspoložive naredbe računala, njihovu funkciju i ispravan oblik. Glede logičke ispravnosti programa može se osloniti na algori- tam, pseudokod, dijagram tijeka i druga pomagala koja trebaju osigurati logičku isprav- nost programa. Unatoč tome, na programeru ostaje najveći dio odgovornosti za logičku ispravnost programa jer uporabom neodgovarajuće naredbe može poremetiti logičku ispravnost. Zato su dobri programeri cijenjeni i traženi. Nakon što je program gotov, treba ga provjeriti. Provjera ili testiranje programa provodi se kod proizvođača programa i neovisnih ispitivača. Primjerice, program Windows 95 ispitivali su deseci tisuća neovisnih korisnika prije puštanja u prodaju. Unatoč opsežnom ispitivanju, često se pogreška otkriva tek kod krajnjeg korisnika, nakon što je mnogo pri- mjeraka programa već prodano. Razlog tome je složenost suvremenih programa. Upravo zbog te složenosti teško je napisati program bez pogreške. U računalom nazivlju pogreške su dobile i posebno ime: engl. Bug je ime za trajnu pogrešku u programu ili sklopovlju računala. Pogreška dovodi do neželjenog ponašanja računala, a katkad može izazvati i opasne posljedice, primjerice, brisanje podataka s diska. Bug se može ispraviti samo tako da se prepravi program ili otkloni sklopovska pogreška. Pogreške u programu često su skrivene i pojave se tek stjecajem niza posebnih okolnosti. Događa se zato da i velike i poznate tvrtke prodaju programe za koje se tijekom uporabe ustanovi postojanje pogreške. Riječ bug na engleskom jeziku znači kukac ili stjenica. Rašireno je, ali pogrešno, mišlje- nje da se riječ bug u značenju pogreške rada računala rabi od 1940. Točno je da je pojam u upotrebi od sredine devetnaestog stoljeća kao naziv za skrivenu pogrešku u različitim tehničkim uređajima, te mu je značenje prošireno s po- javom računala. Postupak provjere i ispravka programa je iterativan opetovni i često je potrebno nakon postupka provjere vratiti se na pisanje programa ili čak korake koje mu prethode. Postupak mijenjanja programa tijekom životnog vijeka programa i poduka korisnika o uporabi programa naziva se održavanje programa. Tijekom uporabe računalni program treba održavati. To znači osigurati da on radi upravo ono što korisnik od njega očekuje i da to radi bez pogrešaka. Obično program pri isporuci korisniku zadovoljava njegove potrebe, ali su tijekom vremena potrebne manje ili veće izmjene. Razlog za izmjene mogu biti promijenjene potrebe korisnika npr. Neke tvrtke pri prodaji programa nude korisniku ugo- vor o održavanju kojim mu jamče da će uvijek urediti program prema njegovim potre- I-54 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije IT MODUL 1 bama i da će tu izmjenu brzo provesti. To je dobro za korisnika jer može tražiti izmjenu programa sukladno svojim potrebama. Većina tvrtki ipak to ne radi, već u određenim vremenskim razdobljima izdaju nove inačice verzije programa. To je neizravno održava- nje programa na koje korisnik može malo izravno utjecati i pogodno je samo za programe koji se prodaju u velikim količinama npr. U tom primjeru praktično nije moguće održavati program kod svakog korisnika pa se održavanje svodi na instalira- nje nove inačice programa. Potpora kupcima je mogućnost kontaktiranja službe za korisnike telefonom ili elektro- ničkom poštom. Stručne osobe će kupcu pružiti nužne informacije o uporabi programa i o mogućem otklanjanju pogrešaka koje je korisnik uočio. Važan dio izrade programa je izrada dokumentacije za korisnika i za kasnije održavanje programa. U dokumentaciju ubrajaju se, primjerice, uputa za instaliranje programa, pri- ručnici za korisnika, tehnički opis programa i samo katkad izvorni program. Korisniku se obično isporučuje samo uputa za instaliranje programa i priručnik za njegovu uporabu. Primjerice, uz program za obradu teksta Microsoft Word dobije se priručnik koji ima ne- koliko stotina stranica.